Skoči na glavni sadržaj

Popravak rascjepa kralješnice (spine bifide) i zdravlje dojenčadi i majki

Spina bifida je termin koji se koristi za opisivanje skupine poremećaja razvoja neuralne cijevi u kojima se kralježnična moždina fetusa nije ispravno zatvorila tijekom prvog mjeseca trudnoće. S otvorenomspinom bifidom neki od kralježaka nisu potpuno formirani, nego su razdvojeni ili podijeljeni, te kralježnična moždina i njezine opne (moždane ovojnice) probijaju kroz otvor. U najtežem obliku kralježnična moždina i moždane ovojnice izlaze iz djetetovih leđa (mijelomeningocela). Otvorena spina bifida često je povezana s hernijom (kila) u stražnjem dijelu mozga, gdje se mali mozak i moždano deblo pružaju u veliki otvor baze lubanje, kao i hidrocefalusom (proširenje šupljina u mozgu kojima je prethodilo povećanje količine tekućine u njima). Poteškoće koje iz toga proistječu uključuju nemogućnost kontrole mokraćnoga mjehura i crijeva, teškoće u kretanju zbog slabosti udova, kljenut, deformaciju i gubitak osjeta. Konvencionalno liječenje spine bifide uključuje kirurški zahvat u roku od dva dana od rođenja, što može uključivati postavljanje premosnice (šanta) između komora djetetova mozga i trbuha (peritoneum) za ublažavanje hidrocefalusa. Spina bifida može se dijagnosticirati prenatalnim ultrazvukom (prije rođenja) ili pomoću razine majčinog serumskog alfa-fetoproteina. Liječenje dok je dijete još u maternici može poboljšati krajnje rezultate, iako to uključuje kirurški rezna majčinom trbuhu i maternici da bi se pristupilo nerođenom djetetu.

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bilo je uspoređivanje učinka operativnog zahvata u maternici tijekom trudnoće, te onoga na novorođenčetu. Uključeno je jedno randomizirano kontrolirano istraživanje s ukupno 158 žena koje su bile trudne 19-27 tjedna s djetetom s teškom spinom bifidom i dokazanom hernijom (kilom) u stražnjem dijelu mozga. Za neonatalnu smrtnost nije postojala jasnodokazana razlika između prenatalnog (prije rođenja) i postnatalnog (poslije rođenja) zahvata. Međutim, broj umrle novorođenčadi bio je nizak i zato je sustavni pregled imao premalo dokaza da otkrije nekakvu važniju razliku. Prenatalni zahvat bio je povezan sa smanjenom potrebom zapostavljanjem premosnice i smanjenim rizikom od umjerenih do teških hernija u stražnjem dijelumozga nakon rođenja. Nije bilo izravnih komplikacija tijekom zahvata, pa ni ortopedskih deformacija. Prenatalni zahvat na ženama bio je povezan s povećanim rizikom od prijevremenog pucanja membrana i posljedično s prijevremenim porodom (oboje prije 34. i 37. tjedna). Ozbiljne bolesti majke (infekcije i potrebe za transfuzijom krvi) nisu se jasno razlikovale između zahvata, iako sustavni pregled nije sadržavao dovoljno dokaza za otkrivanje razlika u tim važnim, manje uobičajenim rezultatima. Studija je bila visoke kvalitete (niske opasnosti od pristranosti), ali s uključenim malim brojem trudnoća. Trenutno je nedovoljno dokaza na temelju kojih se može preporučiti zahvat u maternici (prenatalni zahvat) za nerođenu djecu s rascjepom kralješnice (spinom bifidom).

Bilješke prijevoda

Cochrane Hrvatska
Prevela: Marija Jurić
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Citat
Grivell RM, Andersen C, Dodd JM. Prenatal versus postnatal repair procedures for spina bifida for improving infant and maternal outcomes. Cochrane Database of Systematic Reviews 2014, Issue 10. Art. No.: CD008825. DOI: 10.1002/14651858.CD008825.pub2.