Karcinom debelog crijeva i njegovog završnog dijela (kolorektalni karcinom) treći je najčešći karcinom u svijetu. Razvoj bolesti počinje u benignim promjenama i traje oko 10 godina. Ako se benigne promjene razviju u karcinom, prognoza je mnogo bolja ako se bolest dijagnosticira u ranom stadiju. Probir i rano otkrivanje karcinoma i njegovih benignih preteča stoga može smanjiti broj smrti uzrokovanih tom bolešću. Kolorektalni karcinomi i njihove benigne preteče mogu krvariti, a krv u stolici se može otkriti specifičnom pretragom, tzv. testom za okultno (skriveno, oku nevidljivo) krvarenje.

Ako je test pozitivan (ako se otkrije krv u stolici), pacijentu se nudi pretraga kolonoskopija, pretraga optičkim aparatom koja omogućuje vizualni prikaz unutrašnjosti cijelog debelog crijeva, a kako bi se otkrio izvor krvarenja. Nažalost, test za okultno krvarenje dio karcinoma i preteča karcinoma ne otkrije. Stoga se za rano otkrivanje karcinoma debelog crijeva zagovara provođenje endoskopske pretrage rektuma i donjeg dijela debelog crijeva (sigma) koja se naziva fleksibilna sigmoidoskopija. Za fleksibilnu sigmoidoskopiju koristi se fleksibilni instrument koji se uvodi kroz anus i s kojim se pregledava oko 50 cm donjeg dijela debelog crijeva nakon čišćenja crijeva. Pretraga omogućuju vizualni pregled stijenke debelog crijeva i može pomoći u prepoznavanju benignih promjena i malignih tumora. Benigne promjene mogu se odmah ukloniti istim instrumentom bez anestezije i bez nelagode za pacijenta, a pacijent se naknadno naruči na kolonoskopiju.

Cilj ovoga Cochrane sustavnog pregleda bio je usporediti dvije metode probira za rano otkrivanje kolorektalnog karcinoma (test za okultno krvarenje i fleksibilnu sigmoidoskopiju) kako bi se analizirala njihova sposobnost da smanje broj smrti uzrokovanih kolorekalnim karcinomom.

Sustavnim pregledom literature pronađeno je 9 istraživanja koja su uključila 338.467 osoba randomiziranih u jednu od metoda probira, a 405.919 osoba u kontrolnim skupinama. Pronađena su 4 klinička istraživanja koja su usporedila test za okultno krvarenje s izostankom bilo kakvog probira i 5 kliničkih istraživanja u kojima je uspoređena fleksibilna sigmoidoskopija s nikakvim probirom. Nije objavljena niti jedna studija koja je usporedila dvije metode direktno.

Rezultati su pokazali da je smrtnost od kolorektalnog karcinoma smanjena nakon korištenja testa za okultno krvarenje i fleksibilne sigmoidoskopije. Kad su dvije metode uspoređene, nije se moglo zaključiti da je jedna bolja od druge. Test za okultno krvarenje nije bio povezan ni s kavkim komplikacijama, ali je 0.03% ispitanika doživjelo velike komplikacije tijekom naknadne obrade pacijenta. Kad je analizirano više od 60.000 pretraga obavljenih pomoću fleksibilne sigmoidoskopije i gotovo6 6.000 naknadnih kolonoskopija, velike komplikacije zabilježene su u 0.08% pacijenata. Rezultati o sigurnosti pretraga trebali bi biti interpretirani s oprezom jer su u analiziranim kliničkim istraživanjima podatci o nuspojavama bili nepotpuni.