Ključne poruke

• Nemedicinske mjere (npr. ograničenja posjeta ili redovito testiranje) mogu spriječiti SARS-CoV-2 infekcije (koje uzrokuju bolest COVID-19) među štićenicima i osobljem ustanova za dugotrajnu skrb, ali postoji zabrinutost oko pouzdanosti nalaza.

• Osobito je potrebno više visokokvalitetnih istraživanja o iskustvima iz stvarnog svijeta.

• Također, više istraživanja potrebno je o mjerama u ustanovama gdje je većina štićenika i osoblja cijepljeno, kao i u regijama osim Sjeverne Amerike i Europe.

Što su nemedicinske mjere?

Nemedicinske mjere su načini sprječavanja ili smanjenja bolesti bez upotrebe lijekova, kao što su cjepiva. To uključuje kontrolu kretanja i međuljudskog kontakta, korištenje osobne zaštitne opreme (eng. personal protective equipment, PPE) ili redovitog testiranja na infekciju.

SARS-CoV-2 vrlo je zarazan. Starije ili osobe s invaliditetom koji žive u domovima za njegu (ustanove za dugotrajnu skrb) podložnije su infekciji jer žive u bliskom kontaktu s drugim ljudima, s njegovateljima i posjetiteljima koji ulaze i izlaze iz ustanove. Zbog dobi i postojećih zdravstvenih poteškoća, štićenici domova za njegu imaju povećan rizik ozbiljnog oboljenja i smrti od bolesti COVID-19.

Što smo htjeli saznati?

Htjeli smo saznati koliko su nemedicinske mjere učinkovite u sprječavanju zaraze štićenika i osoblja ustanova za dugotrajnu skrb sa SARS-CoV-2 i smanjenju širenja infekcije. Usredotočili smo se na sve vrste ustanova za dugotrajnu skrb odraslih, kao što su domovi za starije i ustanove za kvalificiranu njegu osoba s invaliditetom.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražili smo istraživanja koja su istraživala učinke nemedicinskih mjera u ustanovama za dugotrajnu njegu. Kako bi bila uključena, u istraživanjima je moralo biti izviješteno koliko su infekcija, hospitalizacija ili smrti mjere spriječile među štićenicima i osobljem, jesu li spriječile ulazak virusa u ustanove ili jesu li spriječile izbijanje bolesti unutar ustanova. Uključili smo bilo koju vrstu istraživanja, uključujući opservacijska koje su koristila podatke „iz stvarnog svijeta” ili stuistraživanjaije modeliranja utemeljena na pretpostavljenim podacima iz računalno generiranih simulacija.

Što smo pronašli?

Pronašli smo 22 istraživanja, 11 opservacijskih i 11 modelskih. Sva istraživanja provedena su u Sjevernoj Americi ili Europi.

Postojale su četiri glavne vrste mjera.

1. Mjere regulacije ulaska kako bi se spriječilo da štićenici, osoblje ili posjetitelji unesu virus u ustanovu. Mjere su uključivale izolaciju osoblja sa štićenicima, karantenu za novopridošle štićenike, testiranje novih štićenika, zabranu prijema novih štićenika i sprječavanje ulaska posjetitelja u ustanove.

2. Mjere regulacije kontakta i smanjenja prijenosa kako bi se spriječilo širenje virusa. Mjere su uključivale nošenje maski ili osobne zaštitne opreme (PPE), socijalno distanciranje, dodatno čišćenje, smanjenje kontakta među štićenicima i osobljem te smještanje štićenika i osoblja u skupine za skrb i ograničavanje kontakta između skupina.

3. Mjere nadzora osmišljene za rano prepoznavanje izbijanja. Mjere su uključivale redovito testiranje štićenika ili osoblja bez obzira na simptome te testiranje na temelju simptoma.

4. Mjere kontrole izbijanja za smanjenje njegovih posljedica. Mjere su uključivale izolaciju zaraženih štićenika i odvajanje zaraženih štićenika od nezaraženih štićenika, kao i osoblja koje se o njima brine.

Neka su istraživanja koristila kombinaciju ovih mjera.

Ključni rezultati

Mjere regulacije ulaska (4 opservacijska istraživanja; 4 istraživanja modeliranja)

Većina istraživanja pokazala je da su takve mjere bile korisne, no neka istraživanja nisu pronašla nikakve učinke ili su pronađeni neželjeni učinci, kao što su depresija i delirij među štićenicima uslijed ograničenja posjeta.

Mjere za regulaciju kontakta i smanjenje prijenosa (6 opservacijskih istraživanja; 2 istraživanja modeliranja)

Neke mjere mogu biti učinkovite, no dokazi su često vrlo nepouzdani.

Mjere nadzora (2 opservacijska istraživanja; 6 istraživanja modeliranja)

Rutinsko testiranje štićenika i osoblja može smanjiti broj infekcija, hospitalizacija i smrti među štićenicima, iako su dokazi o broju smrtnih slučajeva među osobljem manje jasni. Predviđeno je da bi češće testiranje, brže dobivanje rezultata i korištenje preciznijih testova imalo povoljnije učinke.

Mjere suzbijanja izbijanja bolesti (4 opservacijska istraživanja; 3 istraživanja modeliranja)

Ove mjere mogu smanjiti broj infekcija i rizik izbijanja bolesti u ustanovama, no dokazi su često vrlo bili nepouzdani.

Kombinirane mjere (2 opservacijska istraživanja; 1 istraživanje modeliranja)

Kombinacija različitih mjera mogla bi biti učinkovita u smanjenju broja infekcija i smrti.

Koja su ograničenja dostupnih dokaza?

Naše povjerenje u ove rezultate je ograničeno. Mnoga istraživanja koristila su matematička predviđanja umjesto podataka iz stvarnog svijeta te ne možemo biti sigurni da su pretpostavke modela točne. Većina opservacijskih istraživanja nisu koristila najpouzdanije metode. To znači da ne možemo biti sigurni da je mjera uzrokovala učinak, primjerice da je testiranje štićenika smanjilo broj smrti.

Datum pretraživanja dokaza

Ovaj pregled uključuje istraživanja objavljena do 22. siječnja 2021. godine.