Istraživačko pitanje

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je procijeniti djelotvornost tjelovježbe kojoj je cilj motorička kontrola, odnosno kontrola ključnih mišića, u osoba koje pate od kronične križobolje kojoj se ne zna uzrok (kronična nespecifična križobolja).

Dosadašnje spoznaje

Tjelovježbe za motoričku kontrolu popularan su oblik vježbanja čiji je cilj ponovno uspostaviti koordinirano i učinkovito korištenje mišića koji kontroliraju i podržavaju kralježnicu. Pacijente u početku vodi terapeut kako bi se vježbalo normalno korištenje mišića tijekom jednostavnih zadataka. Kako se vještina pacijenta poboljšava, vježbe postaju sve složenije, a funkcionalni zadatci počinju uključivati mišiće trupa i udova.

Datum pretraživanja literature

Dokazi se odnose na studije objavljene do travnja 2015.

Obilježja uključenih istraživanja

U sustavni je pregled uključeno 29 kliničkih studija s ukupno 2431 pacijenata. Broj ispitanika u studijama varirao je od 20 do 323, a većinom se radilo o sredovječnim osobama koje su uključene u istraživanje u primarnim ili tercijarnim (bolničkim) zdravstvenim ustanovama. U tim je istraživanjima terapija trajala od 20 dana do 12 tjedana, a broj pojedinačnih terapija od 1-5 terapija tjedno. Vježbe za motoričku kontrolu su u 16 studija uspoređene s drugim vrstama tjelovježbe, u 7 studija su uspoređene s minimalnom intervencijom, u 5 studija uspoređene s manualnom terapijom, u 3 studije s kombinacijom tjelovježbe i elektrofizioloških terapija, a u jednoj studiji s telerehabilitaciojm koja se temeljila na tjelovježbi kod kuće.

Rezultati i kvaliteta dokaza

Vježbe za motoričku kontrolu vjerojatno omogućuju ublažavanje boli te poboljšanje tjelesne funkcije i opći dojam oporavka nego minimalna intervencija, u svim razdobljima praćenja. Vježbe za motoričku kontrolu omogućuju nešto bolji oporavak u usporedbi s tjelovježbom i elektrofiziološkim terapijama za bol, onesposobljenost, opći dojam oporavka i tjelesnu komponentu kvalitete života u kratkom i srednjem roku. Razlika između vježbi za motoričku kontrolu i manualne terapije vjerojatno je mala ili nema nikakve razlike, za sva mjerenja, i u svim točkama praćenja ispitanika. Uočena je mala ili nikakva razlika između vježbi za motoričku kontrolu i drugih vrsti tjelovježbe. S obzirom na minimalne dokaze o tome da su vježbe za motoričku kontrolu bolje od drugih oblika tjelovježbe, izbor vrste vježbanja za liječenje kronične križobolje vjerojatno bi trebao ovisiti o željama pacijenta i terapeuta, edukaciji terapeuta, cijeni i sigurnosti tjelovježbe.