Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature analizirali smo dokaze iz istraživanja u kojima je ispitano kakva je sigurnost i učinkovitost terapija koje se koriste za liječenje nenamjernih otvorenih komunikacije između usta i glavnog sinusa koje greškom nataju prilikom stomatoloških zahvata.

Dosadašnje spoznaje

Dno glavnog sinusa koji se nalazi blizu nosa je tanko i nalazi se neposredno iznad korijena zuba u stražnjemu dijelu usta. Poslije infekcije ili stomatološkog zahvata ta struktura se kadšto može oštetiti i otvoriti, ili nastaju kanali između usta i sinusa. To je poznato kao oro-antralna komunikacija (komunikacija između maksilarnog sinusa i usne šupljine, engl. oro-antral communications, OAC). Ako OAC ostane otvoren tada se opisuje kao oro-antralna fistula (OAF), a to stanje može biti trajno i tada je popraćeno dugotrajnim sinusnim infekcijama. Može se liječiti kirurškim putem ugradnjom zalistaka, presadaka i drugih tehnika; ili ne-kirurški primjenom različitih postupaka i tvoriva. Malo je dokaza za najučinkovitije i sigurno zatvaranje oro-antralnih komunikacija i fistula, što je kliničarima koji liječe to stanje jako bitno.

Obilježja uključenih istraživanja

Pretražili smo različite baze podataka kako bismo našli istraživanja objavljena do 3. srpnja 2015. Samo jedna studija, provedena u Iranu, uključena je u naš sustavni pregled literature. Studija je trajala dvije godine i uključivala je 20 ljudi s oro-antralnom komunikacijom u dobi između 25 i 56 godina. Sudionici su bili podijeljeni u dvije skupine i uspoređivana su dva kiruška zahvata za liječenje oro-antralne komunikacije: jedna je skupina liječenja prijenosom režnja obraznog masnog tkiva (engl. pedicled buccal fat pad flap, PBFPF), a druga bukalnim režnjem (engl. buccal flap, BF).

Rezultati i kvaliteta dokaza

Istraživanje nije našlo dokaze o razlici između PBFPF-a i BF-a u smislu uspješnog zatvaranja OAC-a. Obje intervencije dovele su do uspješnog zatvaranja mjesec dana nakon operacije. Istraživanje nije opisalo podatke za štetne posljedice ili neuspjeh liječenja. Možda neće biti moguće generalizirati te rezultate jer je kvaliteta dokaza bila vrlo niska, zbog nejasnog rizika od pristranosti i malog broja pacijenata u jednom jedinom uključenom istraživanju.

Zaključak

Trenutno dostupni dokazi nisu dovoljni da bi se izvukli pouzdani zaključci o učincima intervencija koje su se rabile za liječenje oro-antralne komunikacije ili fistule zbog stomatoloških zahvata. Potrebno je provesti više dobro osmišljenih i dobro prijavljenih pokusa koji procjenjuju različite intervencije da bi se pribavili pouzdani dokazi i onda se donosile primjerene kliničke odluke.