Liječenje naslijeđenih poremećaja srčanog ritma: je li bolje umetanje srčanoga defibrilatora ili lijekovi?

Istraživačko pitanje

Koji su dokazi o potencijalnim korisnim i štetnim učincima umetanja srčanoga defibrilatora u usporedbi s liječenjem lijekovima za sprječavanje iznenadne srčane smrti u ljudi koji imaju naslijeđene poremećaje srčanog ritma?

Dosadašnje spoznaje

Iznenadna (neočekivana) srčana smrt vodeći je uzrok smrti diljem svijeta. Nije poznato koliki udio tih smrti uzrokuju poremećaji srčanoga ritma koje se prenose u obitelji (nasljeđuju), a mogu dovesti do iznenadne srčane smrti u inače zdravih ljudi. Četiri nasljedne bolesti koje utječu na srčani električni sustav (prirođeni dugi QT sindrom, prirođeni kratki QT sindrom, sindrom Brugada i kateholaminergična polimorfna ventrikularna tahikardija) čine većinu svih naslijeđenih bolesti koje uzrokuju iznenadnu srčanu smrt. Nepravilnost u tih bolesnika jest to što njihovi srčani elektroliti (tvari koje se normalno nalaze u krvi i ostalim tjelesnim tekućinama i provode električni naboj) uspostavljaju ravnotežu na razini koja im povisuje stopu smrtnosti od iznenadne srčani smrti u odnosu na ostatak populacije. Dvije metode liječenja koriste se za sprječavanje iznenadne srčane smrti u tih bolesnika: 1. umetanje srčanih defibrilatora, malih uređaja koji stvaraju električne udare koji uspostavljaju normalniji srčani ritam i 2. davanje lijekova koji utječu na srčani ritam.

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je usporediti potencijalne korisne i štetne učinke umetanja srčanoga defibrilatora i davanja lijekova za sprječavanje iznenadne srčane smrti u ljudi s naslijeđenim poremećajima srčanog ritma. Da bi odgovorili na to pitanje autori su pregledali sve postojeće dokaze iz kliničkih pokusa objavljenih do srpnja 2015.

Značajke istraživanja

Autori su istražili medicinske baze podataka i pronašli dva randomizirana kontrolirana pokusa (kliničko istraživanje u kojemu su ispitanici slučajnim odabirom razvrstani u jednu od dvije ili više pokusnih skupina) u kojima je sudjelovalo 86 odraslih koji su odgovarali kriterijima uključenja. Oba pokusa uspoređivala su umetnuti srčani defibrilator s medicinskim liječenjem u ljudi s Brugada sindromom koji su već imali iznenadnu epizodu srčanog zastoja. Nisu pronađena istraživanja u ljudi koji nisu iskusili takve epizode ili epizode sa sličnim nepravilnostima. Oba istraživanja uključila su mali broj ispitanika, proveli su ih isti istraživači s Tajlanda, financirala ih je tvrtka koja je proizvela uređaj i imali su metodološka ograničenja npr. zaustavljena su u ranoj fazi. Gotovo svi (98%) ispitanici bili su muškarci u dobi od prosječno 44 godine.

Ključni rezultati

Smrtnost zbog bilo kojeg razloga bila je niža u ljudi koji su imali umetnuti srčani defibrilator. Stope preživljenja iznenadnog srčanoga zastoja, srčanoga i moždanoga udara bile su više u skupini koja je dobila defibrilator, najviše zbog razlika u stopi preživljenja srčanoga zastoja. Umetnuti srčani defibrilator uzrokovao je višu stopu nuspojava u odnosu na uzimanje lijekova, kao što je primanje neprikladnih udara iz defibrilatora, što je zahtijevalo reprogramiranje uređaja.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza da umetnuti defibrilator smanjuje smrtnost ljudi s naslijeđenim srčanim nepravilnostima koji su preživjeli epizodu srčanog zastoja vrlo je niska, zbog malog broja istraživanja s malim brojem ispitanika i niskom kvalitetom. Ti uređaji donose veći rizik od nuspojava od terapije lijekovima. Daljnja će istraživanja vrlo vjerojatno imati značajan utjecaj na pouzdanost tih rezultata.

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane
Prevela: Lana Mucalo
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr 

Tools
Information