Neuropatska bol nastaje zbog oštećenih živaca. Razlikuje se od boli koja se širi zdravim živcima i posljedica je oštećenja tkiva (primjerice, zbog pada, porezotine ili artritisa koljena). Neuropatska bol se liječi lijekovima koji se razlikuju od lijekova protiv boli koja nastaje zbog oštećenja tkiva. Lijekovi kao što su paracetamol ili ibuprofen obično nisu učinkoviti za ublažavanje neuropatske boli, dok nekad lijekovi koji se koriste za liječenje depresije ili epilepsije mogu biti vrlo učinkoviti kod nekih osoba koje pate od neuropatske boli. Fibromijalgija je poremećaj koji uzrokuje trajnu bol i osjetljivost diljem tijela, probleme sa spavanjem i umor. O toj se bolesti još uvijek ne zna dovoljno, ali ponekad dobro odgovara na iste lijekove koji se koriste i za neuropatsku bol.

Lijekovi antiepileptici (koji su se ranije nazivali antikonvulzivi) koriste se za liječenje epilepsije, ali također su se propisivali za liječenje neuropatske boli i fibromijalgije. Većina lijekova iz te skupine pojedinačno su analizirani u zasebnim Cochrane sustavnim pregledima. U kolovozu 2013. prikupljeni su svi ti Cochrane sustavni pregledi o antiepilepticima za neuropatsku bol ili fibromijalgiju te se u ovom prikazu njihovi rezultati zajedno analiziraju. Pojedini antiepileptici djeluju na različite načine i nitko ne očekuje da su svi ti lijekovi jednako djelotvorni.

Pregledom svih Cochrane sustavnih pregleda na temu antiepileptika za neuropatsku bol ili fibromijalgiju utvrđeno je da jedino za gabapentin i pregabalin ima nekih dokaza da djeluju na dugotrajnu bol u živcima uzrokovanu dijabetesom (bolna dijabetička neuropatija) i bol nakon infekcije herpes zosterom (postherpetična neuralgija). Za pregabalin je također utvrđeno da može biti djelotvoran za centralnu neuropatsku bol (koja se tipično javlja nakon moždanog udara) i kod fibromijalgije. Lijekovi su dobro djelovali kod nekih osoba s tim bolnim stanjima, tako da je bol ublažena za najmanje 50%. Međutim, samo između 1 od 10 i 1 od 4 osobe će iskusiti takvu korist od lijeka, ovisno o njihovom stanju i lijeku koji se koristi. Većini ljudi ti lijekovi neće ublažiti bol.

Antiepileptici izazivaju nuspojave kod većine osoba koje ih uzimaju, i otprilike 1 od 4 osobe te nuspojave ne može podnositi te zbog njih prekida uzimanje lijeka. Ozbiljne nuspojave češće su zabilježene u skupinama ispitanika koje su uzimale antiepileptike nego kod onih koji su dobivali lažni lijek (placebo).

Dokazi koji su pronađeni ne odgovaraju najboljim standardima znanstvene metodologije, zbog čega su rezultati možda precijenjeni. Najveći je problem manjak dokaza o većini lijekova iz skupine antiepileptika i njihovu djelovanju na najčešće vrste neuropatske boli i na fibromijalgiju. Za lijekove lakozamid i lamotrigin pronađeni su dokazi da ti lijekovi nisu djelotvorni, a za druge antiepileptike (uključujući karbamazepin, kloanazepam, fenitoin, valproat) nisu nađeni dokazi o učinku ili su nađeni nedostatni dokazi o učinku.