Metode za poboljšanje korištenja slušnih pomagala u slušnoj rehabilitaciji odraslih

Ovaj prijevod sadrži stare dokaze iz literature. Molimo kliknite ovdje ako želite pročitati najnoviju verziju ovog sustavnog pregleda na engleskom jeziku.

Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu autori su ispitali metode koje bi pomogle ljudima da više koriste slušna pomagala. Učinak je mjeren kratkotrajno (manje od 12 tjedana), srednje dugo (od 12 do 52 tjedna) i dugoročno (više od godine dana).

Dosadašnja saznanja

Gubitak sluha je vrlo čest i osobama s gubitkom sluha je na raspolaganju slušno pomagalo. Čak 40% osoba koje imaju slušno pomagalo ga ne koriste.

Značajke studija

Analizirani su dokazi objavljeni do studenog 2013. godine. Pronađene su 32 studije koje su uključile 2072 osobe. Većina ispitanika bila je starija od 65 godina, neki od njih su tek počeli koristiti slušno pomagalo, a drugi su bili već iskusni u tome. Šest studija koje je financirala Udruga veterana SAD-a (United States Veterans Association) dalo je glavninu dokaza. Ove studije su obuhvatile 1018 ispitanika koji su zaposleni u vojsci ili su vojni veterani. U ostalim studijama je uključeno po manje od 100 ispitanika.

Rezultati

U 27 od 32 studije pomoć se sastojala u pružanju informacija, vježbanju i iskustvu u slušanju i komunikaciji ili preporuci korisniku o samostalnom vježbanju korištenja slušnog pomagala. Ovo su različiti oblici samopomoći. Većina ovih studija je također utjecala na način pružanja samopomoći, primjerice izmjenom broja posjeta ili praćenje pomoću telefona ili elektronske pošte (email).

Pet studija je ispitivalo učinak drugačijeg načina pomoći. Nijedna studija nije ispitivala učinak primjene preporuka ili standarda, elektroničkog sustava medicinske dokumentacije, mogućnosti zajednice ili promjena u sustavu zdravstva.

Nije nađen dokaz da su primjenjene mjere pomogle korisnicima da svakodnevno dulje koriste slušno pomagalo bilo kratkotrajno, srednje dugo ili dugoročno. Također nije nađen dokaz da su ovi pokušaji potaknuli korisnike slušnih pomagala u njihovoj primjeni, ali su samo dvije studije na taj način ispitivale korištenje slušnog pomagala.

Nije nađen dokaz o nepovoljnim učincima ovih mjera, ali su studije rijetko ispitivale nepovoljne učinke.

Pružanje podrške u samopomoći znači da su korisnici imali manje poteškoća sa sluhom i poboljšali govornu komunikaciju u kratkom vremenu. Zajedno s promjenama načina podrške korisnicima, ishod je bio u dugoročno malo boljoj koristi od slušnog pomagala.

U samo 6 studija (287 ispitanika) je praćen ishod dulje od godine dana.

Zaključci

Složeni postupci potpore samopomoći na različite načine poboljšavaju neke ishode korisnicima slušnih pomagala koji ih koriste. Nije nađeno da je neki od postupaka doveo do duljeg dnevnog korištenja slušnog pomagala na temelju vlastite procjene korisnika. U nekoliko studija je bilježeno koliko osoba koristi slušno pomagalo u usporedbi s brojem osoba kojima je postavljeno pomagalo („pridržavanje uputa“). Mnogo je neistraženih čimbenika koji bi mogli povećati dnevni broj sati korištenja slušnog pomagala ili potaknuti nošenje dobivenog slušnog pomagala. Teško je usporediti podatke različitih studija obzirom na različite pristupe istraživanju i dobivene rezultate, a koji nisu uvijek u potpunosti bili prikazani. Ubuduće bi bilo potrebno da istraživači:

- primijene postojeće preporuke za prikaz dobivenih rezultata,

- dogovore skupinu ishoda istraživanja, i

- usmjere pažnju na dugoročne ishode dulje više od godine dana.

Kvaliteta dokaza

Autori sustavnog pregleda su procijenili da je kvaliteta dokaza niska. Prisutan je veliki rizik pristranosti u mnogim studijama. Najveća studija je uključila isključivo vojne veterane. Autori nisu bili u mogućnosti ustanoviti da li bi rezultati bili podudarni i u studijama koje bi uključile i druge skupine ispitanika. Većina studija je obuhvatila mali broj ispitanika i mali broj studija je proveo dugoročno praćenje ishoda.

Bilješka o prijevodu: 

Hrvatski Cochrane ogranak.
Prevela: Vesna Kušec

Share/Save