Dosadašnje spoznaje

Postoji mnogo bolesti koje su vezane uz posao. Na primjer, rudari često obolijevaju od plućnih bolesti kao što je pneumokonioza dok su ekcemi učestali u frizera. U oba slučaja se radi o profesionalnim bolestima. Liječnik treba službeno prepoznati stanje kao profesionalnu bolest i prijaviti je odgovarajućim organima vlasti kako bi radnik dobio kompenzaciju, terapiju ili prevenciju za simptome zadobivene zbog posla. Unatoč tomu, profesionalne bolesti često ostanu nezapažene. Ovo se događa jer liječnici možda ne znaju što se očekuje od njih ili smatraju da je prijavljivanje ovakvih slučajeva preteško i oduzima previše vremena. Zbog malog broja prijavljenih slučajeva, statistički podaci za te bolesti često nisu pouzdani na razini cijele zemlje. Ukoliko ne poznaju veličinu problema, stručnjaci javnog zdravstva ne mogu razvijati intervencijske programe ili izdvojiti potrebna sredstva. U različitim zemljama razvili su se mnogi projekti kako bi se poboljšalo prijavljivanje uglavnom specifičnih kategorija profesionalnih bolesti.

Istraživačko pitanje

Koji su rezultati intervencija čiji je cilj povećati prijavljivanje slučajeva profesionalnih bolesti od strane liječnika?

Značajke istraživanja

Uključeno je 12 studija. Šest studija je ispitalo isključivo efikasnost edukacijskih materijala; jedna studija je ocjenjivala efikasnost edukacijskih sastanaka; i četiri studije su ocjenjivale kombinaciju ovih dviju metoda s ciljem povećavanja prijava slučajeva profesionalnih bolesti od strane liječnika. Još jedna studija je ocjenjivala efikasnost kompleksne edukacijske kampanje koja je djelovala na razini društva. Pretraživanjem literature uključeni su podatci objavljeni do siječnja 2015. godine.

Rezultati

Utvrđeno je da upotreba edukacijskih materijala nije značajno povećala broj prijava profesionalnih bolesti, ali poslani podsjetnik na zakonsku obavezu jest. Nadalje, utvrđeno je da upotreba edukacijskih materijala nije značajno povećala broj prijavljenih slučajeva profesionalnih bolesti. Isto tako je utvrđeno da kombinirana upotreba edukacijskih materijala i edukacijskih sastanaka nije značajno povisila broj liječnika koji su prijavljivali profesionalne bolesti ili stopu prijavljivanja. Isto je vrijedilo i za isključivu upotrebu edukacijskih sastanaka. Čini se da je provedba edukacijskih kampanja povećala broj liječnika koji su prijavljivali slučajeve profesionalnih bolesti, iako se ovi podaci temelje na nisko kvalitetnim dokazima.

Daljnja istraživanja

Postoji potreba za visoko kvalitetnim istraživanjima za procjenu učinkovitosti ovih vrsta intervencija. Ovaj sustavni pregled nije mogao utvrditi učinkovitost intervencija osim obrazovanja u vidu korištenja financijskih poticaja, koji bi mogao biti važan oblik motivacije s ciljem promjene ponašanja liječnika. Takve intervencije malih razmjera mogle bi biti istražene korištenjem većih randomiziranih kontroliranih studija, dok bi se procjena intervencija ozbiljnih razmjera poput zakona trebala primijeniti vrstu istraživanja koje promatra stanje prije i poslije provođenja neke mjere.