Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirani su dokazi o djelovanju metilfenidata na ponašanje djece i adolescenata koji pate od ADHD-a.

Dosadašnje spoznaje

ADHD je jedan od najčešćih psihijatrijskih poremećaja u djetinjstvu. Djeca koja pate od ADHD-a imaju problema s koncentracijom. Također su često hiperaktivna (nemirna, ne mogu sjediti mirno tijekom duljeg vremena) i impulzivna (djeluju bez razmišljanja). ADHD može ugroziti djetetov uspjeh u školi jer umanjuje njihovu sposobnost praćenja uputa i koncentriranja. Poremećaji njihova ponašanja mogu negativno utjecati na njihove odnose s prijateljima i dovesti ih u različite nevolje. Metilfenidat je lijek koji se najčešće propisuje djeci i adolescentima s ADHD-om.

Karakteristike studija

U ovaj Cochrane sustavni pregled literature uključeno je 185 randomiziranih kontroliranih pokusa (studije u kojima su ispitanici nasumce raspoređeni u više skupina) u kojima je sudjelovalo 12.245 djece ili adolescenata s dijagnozom ADHD-a. U većini studija metilfenidat je uspoređen s placebom - lažnim lijekom koji je napravljen tako da izgleda i ima okus kao metilfenidat, ali nema aktivne sastojke. Većina studija bile su malene i loše kvalitete. Studije su bile kratke – terapija je prosječno trajala 75 dana (1-425 dana) zbog čega nije moguće procijeniti dugoročne učinke metilfenidata. Od 185 uključenih studija 72 (40%) je financirala farmaceutska industrija.

Dokazi se odnose na literaturu dostupnu do veljače 2015.

Ključni rezultati

Sustavni pregled pokazuje da metilfenidat može blagotvorno djelovati na najvažnije simptome ADHD-a – smanjuje hiperaktivnost, impulzivnost i pomaže djeci da se koncentriraju. Metilfenidat bi također mogao pomoći u popravljanju općeg ponašanja i kvalitete života djece s ADHD-om. Ali tim rezultatima ne možemo vjerovati zbog loše kvalitete dokaza.

Dokazi pronađeni u ovom sustavnom pregledu pokazuju da metilfenidat ne uzrokuje ozbiljne nuspojave koje bi ugrožavale život ako se uzima do 6 mjeseci. Međutim, lijek je povezan s povećanim rizikom od nuspojava koje nisu ozbiljne, uključujući probleme sa spavanjem i smanjen apetit.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza bila je vrlo niska za sve rezultate. U kliničkim pokusima se moglo znati koju terapiju uzimaju djeca, opisani podatci bili su manjkavi i analizirani ishodi su bili nepotpuni u mnogim studijama, a neki su se rezultati razlikovali među studijama. Zbog toga je pouzdanost tih podataka ograničena.

Zaključci

Temeljem trenutne kvalitete dokaza nije moguće sa sigurnošću reći hoće li metilfenidat poboljšati život djece i adolescenata s ADHD-om. Metilfenidat je povezan s nizom nuspojava koje nisu ozbiljne, kao što su problemi sa spavanjem i smanjen apetit. Iako nisu pronađeni dokazi o ozbiljnim štetnim učincima, potrebno je provesti dugotrajna istraživanja koja će bolje procijeniti nuspojave u osoba koje uzimaju metilfenidat kroz dugo vrijeme.

S obzirom da je metilfenidat povezan s nuspojavama, može biti teško provesti dugoročna istraživanja. Liječnicima može biti vrlo lako zaključiti da li se dijete nalazi u intervencijskoj skupini (koja prima metilfenidat) ili kontrolnoj skupini (koja prima placebo). To je ozbiljan rizik od pristranosti zbog kojeg imamo manje povjerenja u rezultate istraživanja. Jedan način kako se može napraviti studija u kojoj će se usporediti metilfenidat i placebo jest da se u placebo skupini namjerno potaknu slični štetni učinci davanjem pripravka koji nema aktivni sastojak. Takva istraživanja zovu se "nocebo" pokusi. Iz etičkih razloga nocebo pokuse trebalo bi najprije provesti na odraslima. Samo ako rezultati pokažu da je metilfenidat djelotvoran za odrasle istraživači bi trebali uključiti i djecu u takva istraživanja.