Istraživačko pitanje

Tražili smo dokaze o učincima različitih načina uklanjanja meticilin-rezistentnog Staphylococcus aureusa (MRSA), takozvane "superbakterije" iz pluća oboljelih od cistične fibroze.

Dosadašnje spoznaje

MRSA je tip bakterije koja je otporna na neke vrste antibiotika (lijekovi koji uništavaju ili inhibiraju bakterije). Budući da se teško liječi, ponekad se MRSA naziva 'superbakterijom'. Infekcija MRSA-om je posebno ugrožavajuća kod osoba oboljelih od cistične fibroze, nasljednog stanja u kojem, između ostalog, dolazi do nakupljanja guste sluzi u plućima. Pacijentima koji boluju od cistične fibroze je izuzetno teško iskašljati ovu gustu sluz, koja je pogodno tlo za rast bakterija, uključujući i MRSA-u, što ove osobe čini posebno osjetljivima na respiratorne infekcije. Smatra se da MRSA može uzrokovati više štete u usporedbi sa bakterijama koje nisu otporne na antibiotike. Htjeli smo pronaći dokaze o najboljim načinima liječenja MRSA infekcija, te provjeriti poboljšava li ova vrsta liječenja život oboljelih od cistične fibroze. Ovo je obnovljena inačica prethodno objavljenog sustavnog pregleda.

Datum pretraživanja literature

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 31. siječnja 2022. godine.

Ključni rezultati

Pronađena su tri ispitivanja koja su uključivala 135 osoba oboljelih od cistične fibroze sa dijagnosticiranom MRSA infekcijom.

Dva ispitivanja (106 osoba) su uspoređivala skupine koje su dobile terapiju sa skupinama koje nisu dobile terapiju, već su samo praćene. U jednom od ovih ispitivanja osobe koje su dobile terapiju bile su liječene peroralnim trimetoprimom i sulfametoksazolom u kombinaciji sa rifampicinom (sva tri lijeka su antibiotici) uz dodatnu dekontaminaciju. U drugom ispitivanju, osobe koje su dobile terapiju bile su liječene peroralnim antibioticima (kotrimoksazol i rifampicin) i antibiotikom u vidu spreja za nos (mupirocin).

Rezultati su pokazali da je moguće uklanjanje MRSA-e iz dišnih putova osoba s cističnom fibrozom. U oba ispitivanja je veći broj osoba koje su dobile terapiju bio izliječen od MRSA-e. Međutim, pojedine osobe koje nisu dobile aktivnu terapiju su također uspjele spontano eradicirati MRSA-u. Šest mjeseci nakon liječenja, broj osoba koje su još uvijek imale MRSA-u nije se razlikovao u skupini liječenih i neliječenih. Nismo pronašli razliku među skupinama u kvaliteti života, učestalosti egzacerbacija (pogoršanje bolesti), neželjenim ili štetnim učincima liječenja, kolonizaciji nosne sluznice MRSA-om, promjenama u funkciji pluća ili tjelesnoj masi. Ispitivanja nisu izvijestila o duljini vremena do pronalaska sljedećeg pozitivnog MRSA nalaza kod sudionika. U jednom od ispitivanja manje je hospitalizacija bilo u skupini koja je dobila antibiotike, mjereno u prvih 168 dana.

Treće ispitivanje je uspoređivalo skupinu koja je dobila inhalacijski antibiotik sa skupinom koja je dobila inhalacijski placebo (neaktivnu tvar). Obje skupine su uz to dobile iste peroralne antibiotike. U ovom ispitivanju nije bilo razlike među skupinama u eradikaciji MRSA-e. Nije primijećena razlika među skupinama u funkciji pluća, kvaliteti života, neželjenim ili štetnim učincima ili nazalnoj kolonizaciji MRSA-om. Ispitivanje nije izvijestilo o promjeni tjelesne mase ili učestalosti egzacerbacija.

Rano liječenje MRSA-e kod osoba oboljelih od cistične fibroze se pokazalo mogućim, ali nisu jasne dugoročne implikacije takvog načina liječenja.

Ograničenja ovih dokaza

Pouzdanost dokaza je bila vrlo niska ili nepostojeća. Razlozi za to proizilaze iz dizajna istraživanja, zbog kojih su sudionici znali koji oblik liječenja primaju te zbog malog broja sudionika u svakom ispitivanju.