Ozljeda rotatorne manžete ramena u osoba kod kojih se razmatra kirurški zahvat zbog boli u ramenu: koja pretraga je najbolja za procjenu stanja?

Ovaj sažetak Cochrane sustavnog pregleda predstavlja dostupne dokaze iz kliničkih pokusa o točnosti dijagnostičkih pretraga kojima je cilj prepoznati ozljedu tetive rotatorne manžete ramena.

Rotatorna manžeta je skup tetiva uključenih u namještanje i pokretanje zgloba ramena. Rotatorna manžeta omogućuje ljudima podizanje ruke i hvatanje predmeta koji se nalaze iznad glave. U mnogih osoba su manje ozljede i oštećenja rotatorne manžete normalan dio procesa starenja, i ne moraju izazivati nikakve simptome. Međutim, mnogi razviju bol u ramenu u neka doba tijekom degeneracije tetiva, i kad se razvije ozljeda (pucanje) tetiva rotatorne manžete. Može doći i do upale u tetivama ramena ili burzi (sluzava vrećica ispunjena tekućinom koja se nalazi unutar zgloba i omogućuje pokretanje). Često se bol pogoršava prilikom spavanja na pogođenom ramenu i pokretanju ramena u određenim smjerovima. Često se javlja pritisak u tetivama zbog kostiju koje se nalaze iznad njih prilkom podizanja ruke. To se naziva sindrom sraza ramena (impingement sindrom). Uporaba ramena u svakodnevnom životu, u sportu i na radnom mjestu može postati vrlo otežana.

Ukoliko bol sama ne prođe ili ako ne pomognu terapije kao što su injekcije steroida ili fizioterapija, može se razmotriti kirurški zahvat. Pretrage kao što su magnetska rezonancija (MR), artrografija pomoću magnetske rezonancije (MRA) i ultrazvuk (UZV) koriste se za procjenu postojanja i opsega ozljede rotatorne manžete i planiranje kirurškog zahvata.

Ozljede rotatorne manžete mogu se podijeliti na ozljede potpune ili djelomične debljine, što se temelji na opsegu i veličini ozljede. Niti jedna pretraga nije 100% točna u prepoznavanju ozljeda i procjeni njihove veličine. Točnost dijagnostičkih pretraga opisuje se kao osjetljivost testa (udio osoba koje imaju ozljedu i koje će pretraga točno prepoznati) i specifičnost (udio osoba bez ozljeda koje će pretraga točno prepoznati).

Pretražene su elektroničke baze podataka u veljači 2011. kako bi se pronašli relevantni klinički pokusi na ovu temu. U Cochrane sustavni pregled uključeno je 20 studija (1147 ramena). Brojne studije imale su metodološke nedostatke, što ograničava pouzdanost njihovih rezultata. Utvrđeno je da MR, MRA i UZV imaju sličnu dijagnostičku točnost u otkrivanju postojanja ozljeda pune debljine. Za prepoznavanje bilo kakvih ozljeda (bez obzira na to jesu li djelomične ili pune debljine) ili prepoznavanje djelomičnih ozljeda MR i UZV su imali sličnu dijagnostičku točnost. Međutim, čini se da u usporedbi s UZV-om MR može biti osjetljivija u otkrivanju ozljeda djelomične debljine. Temeljem tih rezultata može se zaključiti da sve tri dijagnostičke pretrage (MR, MRA i UZV) mogu pomoći u odlučivanju je li bolesniku potreban kirurški zahvat ako se sumnja na ozljedu pune debljine. Informacije o mogućim štetnim učincima tih pretraga nisu opisane u uključenim studijama.

Bilješka o prijevodu: 

Hrvatski Cochrane
Prevela: Livia Puljak
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save