Električna stimulacija mozga implantiranim elektrodama za liječenje epilepsije otporne na lijekove

Dosadašnje spoznaje

Iako je dostupno mnogo lijekova protiv epilepsije (antiepileptika), oko 30% pacijenata s epilepsijom i dalje ima epileptičke napadaje. Elektična stimulacija elektrodama implantiranim u mozak (npr. intrakranijska električna stimulacija, koja se odnosi na duboku moždanu stimulaciju i kortikalnu moždanu stimulaciju) je predložena kao drugi način liječenja ovakvih pacijenata. Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda je procijeniti učinkovitost, sigurnost i toleranciju te terapije.

Rezultati

Mnoge moždane strukture bile su cilj planiranih stimulacija (neovisnih o napadaju), uključujući prednju jezgru talamusa (jedna studija, 109 sudionika), centromedijanu jezgru talamusa (dvije studije, 20 sudionika), koru malog mozga (3 studije, 22 sudionika), hipokampus (4 studije, 21 sudionik) i nucleus accumbens (1 studija, 4 sudionika). Osim navedenoga, cilj jedne studije (191 sudionik) bio je istražiti stimulaciju nakon pojave napadaja u zoni pojave napadaja. Rezultati pronađenih studija pokazuju da postoje dokazi za umjereno (od 15% do 30%) smanjenje učestalosti napadaja nakon kratkotrajne (od jedan do tri mjeseca) stimulacije prednje talamičke jezgre kod (multi)žarišne epilepsije, stimulacije hipokampusa kod epilepsije u temporalnom režnju, te nakon ciljane stimulacije žarišta nakon početka napadaja kod (multi)žarišne epilepsije. Međutim, ne postoje dokazi značajnog utjecaja na potpuni prestanak napadaja, na udio bolesnika koji je imao smanjenje učestalosti napadaja veće od 50%, ili na kvalitetu života.

Neželjeni učinci prednje talamičke stimulacije uključuju depresiju koju su ispitanici sami opisali te poremećaj subjektivnog pamćenja, a potencijalno također i anksioznost kao i konfuzno stanje. Čini se da je ciljana stimulacija žarišta nakon početka napadaja u zoni napadaja dobro tolerirana sa samo nekoliko nuspojava.

Dokazi o prednjoj talamičkoj i ciljanoj stimulaciji žarišta nakon početka napadaja su umjerene do visoke kvalitete, dok su dokazi o hipokampalnoj stimulaciji niske do srednje kvalitete. Nedostatak dokaza onemogućava donošenje konačnog zaključka o učinkovitosti ili nuspojavama stimulacije hipokampusa, centromedijane talamičke jezgre, kore malog mozga i nucleusa accumbensa. Intrakranijalna implantacija elektroda je relativno sigurna, bez trajnih simptomatskih posljedica u bolesnika uključenih u ispitivanje.

Zaključak

Potrebno je provesti više većih i dobro ustrojenih studija o intrakranijskoj električnoj stimulaciji da bi se provjerila i poboljšala djelotvornost i sigurnost. Također je potrebno usporediti ovu terapiju s trenutno dostupnim terapijama (primjerice antiepileptici ili vagusna stimulacija).

Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do 5. studenog 2016.

Bilješka o prijevodu: 

Cochrane Hrvatska
Prevela: Josipa Kajić
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save