Standardni operativni postupak u pacijenata koji boluju od karcinoma jednjaka jest resekcija (uklanjanje) jednjaka nakon koje slijedi ezofagogastrostomija, tj. rekonstrukcija završnog dijela jednjaka i želuca. Postoperativna krvarenja uzrokuju značajan pobol i smrtnost u oba postupka - transtorakalnoj resekciji jednjaka uz direktan prikaz donjeg dijela jednjaka (TTE) i resekciji dijela jednjaka koji prolazi kroz otvor na ošitu bez torakalnog reza (THE). Neki znanstvenici preporučuju omentoplastiku, postupak pri kojemi se rabi trbušna ovojnica da bi se povezali završni dio jednjaka i želudac, a u svrhu sprječavanja postoperativnog krvarenja iz anastomoze (poveznice) – jedne od najozbiljnijih komplikacija resekcije jednjaka i ezofagogastrostomije u pacijenata koji boluju od karcinoma jednjaka. Ovaj Cochrane sustavni pregled, koji je uključio 633 pacijenta u tri randomizirana kontrolirana klinička pokusa, našao je dokaze koji idu u prilog tome da bi omentoplastika mogla smanjiti incidenciju krvarenja iz poveznice i duljinu boravka u bolnici nakon operacije. Iako je razlika u krvarenju bila značajna isključivo među pacijentima kojima je uklonjen dio jednjaka koji prolazi kroz otvor na ošitu (THE), razina rizika omentoplastike za oba operativna postupka bila je slična. Također, omentoplastika ne mijenja smrtnost, kao ni pojavu postoperacijskih komplikacija kao što je suženje premosnice, plućne i srčane komplikacije, infekcije ili krvarenje iz tankoga crijeva. Potrebna su dodatna klinička istraživanja da bi se istražila povezanost krvarenja iz anastomoze i njezinog suženja, dugoročnog preživljenja, trajanja boravka u bolnici te kvalitete života nakon resekcije jednjaka i ezofagogastrostomije kada se primjenjuju različiti operativni postupci.