Inhibitori sustava renin-angiotenzin u usporedbi s ostalim vrstama antihipertenzivnih lijekova

Ovaj prijevod sadrži stare dokaze iz literature. Molimo kliknite ovdje ako želite pročitati najnoviju verziju ovog sustavnog pregleda na engleskom jeziku.

Što je hipertenzija?

Hipertenzija je dugotrajni poremećaj zdravlja u kojem osoba ima povišeni krvni tlak. Hipertenzija može pridonijeti nastanku ostalih zdravstvenih problema, kao što su bolesti srca, moždani udar i bolesti bubrega, te na taj način smanjiti kvalitetu života.

Koji se lijekovi mogu koristiti u liječenju hipertenzije?

Postoji veliki broj lijekova koji se mogu primijeniti za liječenje hipertenzije. U te se lijekove ubrajaju i tri vrste inhibitora sustava renin-angiotenzin (RAS): inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE), blokatori angiotenzinskih receptora (ARB-ovi), te inhibitori renina. Ostale vrste antihipertenzivnih lijekova uključuju tiazidne diuretike, beta-blokatore i blokatore kalcijevih kanala (CCB).

Lijekom prve linije naziva se onaj lijek koji je prvi propisan nekoj osobi za terapiju hipertenzije. Njemu se često kasnije dodaju drugi lijekovi, s ciljem dugoročnog snižavanja krvnog tlaka.

Svrha istraživanja

Znanstvenici Cochrane kolaboracije pokušali su utvrditi razliku u djelovanju RAS inhibitora kao lijekova prve linije u liječenju hipertenzije i ostalih vrsta antihipertenziva prve linije (tiazidnih diuretika, beta-blokatora, blokatora kalcijevih kanala ili lijekova koji djeluju na središnji živčani sustav).

Što se istraživanjem dokazalo?

Kako bi se pronašle sve relevantne studije, pretražena je medicinska literatura objavljena do studenog 2014. U obzir su uzete 42 medicinske studije, koje su zajedno uključivale 65.733 sudionika čija je prosječna dob iznosila 66 godina.

Devet od tih studija nisu uključivale osobe koje su preboljele srčani ili moždani udar, no 14 je studija takve osobe uključilo ukoliko se srčani ili moždani udar dogodio više od 3 ili 6 mjeseci prije početka istraživanja. Dvanaest je studija uključilo osobe sa šećernom bolešću, a njih sedam osobe s bolešću bubrega.

Od 42 studije, njih dvadeset i šest financirale su farmaceutske tvrtke koje su proizvodile ispitivane lijekove. Nije istraženo na koji je način to moglo utjecati na rezultate studija.

Rezultati istraživanja su dali dokaze umjerene kvalitete da:

1. tiazidni diuretici uzrokuju manji broj zatajenja srca i moždanih udara od RAS inhibitora;

2. RAS inhibitori uzrokuju manji broj zatajenja srca, ali veći broj moždanih udara od blokatora kalcijevih kanala. No, razlika u broju zatajenja srca uzrokovanih navedenim lijekovima znatno je veća od razlike u broju moždanih udara.

Prema manje uvjerljivim rezultatima, RAS inhibitori uzrok su manjeg broja srčanih i moždanih udara u usporedbi s beta-blokatorima.

Različiti su lijekovi pokazali su male razlike u djelovanju na krvni tlak, no te se razlike nisu činile povezanima s brojem srčanih i moždanih udara, te brojem bubrežnih bolesti.

Potrebno je više studija kako bi se pojačala snaga dokaza utvrđenih ovim istraživanjem.

Bilješka o prijevodu: 

Cochrane Hrvatska
Prevela: Jelena Šimić
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Share/Save