Kirurški pristup pri liječenju dislokacija vratnih kralježaka

Dio kralježnice koji se nalazi u vratu zove se cervikalna (vratna) kralježnica. Sastoji se od sedam kostiju (ili kralježaka). Relativna pokretljivost tih kralježaka odvija se većinom preko malih zglobova (zvanih zglobni nastavci kralježaka) koji se nalaze između svakog kralješka. Zglobni nastavci u vratnoj kralježnici ostvaruju dobru pokretljivost vrata, ali su osjetljivi na dislokacije. Obično su pomaci (dislokacije) zglobova vratne kralježnice uzrokovani visokoenergetskim traumama kao što su prometne nesreće ili nasilni napadi. Otprilike polovica ljudi s takvim dislokacijama zadobije i ozljedu kralježnične moždine koja se nalazi unutar kralježnice. To može za posljedicu imati ozbiljne poremećaje funkcije (npr. kljenut). U slučajevima takvih ozbiljnih ozljeda obično je potrebna operacija da bi se vratne kosti držale na mjestu.

Koji sve različiti kirurški pristupi postoje?
Postoje dvije glavne faze operacije: smanjenje (prema engl. reduction) i fiksacija (premaengl. fixation). Smanjenje je vraćanje ozlijeđene ili dislocirane kosti ili zgloba na njezinu normalnu anatomsku poziciju i može biti postignuta ili kirurškom operacijom ili kroz zatvoreno namještanje, što se izvodi ekstenzijom ili manipulacijom. Fiksacija je medicinski postupak koji se rabi za stabiliziranje jednog ili više zglobova ili oštećene kosti, običnokirurškim umetanjem uređaja kao što su žice, vijci, ploče ili šipke. Fiksacija ozljede je običnose postiže prednjim ili stražnjim kirurškim pristupom. Prednjim vratnim pristupom kirurška operacija se izvodi kroz rez preko prednje površine vrata, dok se stražnji vratni pristup sastoji od uzdužnog središnjeg reza preko stražnjeg dijela vrata i rezanja kroz mišić do vratne kralježnice. Taj način daje izravan pristup dislociranom zglobu kralježnice.

Opis studija koje su uključene u sustavni pregled Autori su pretraživali medicinsku literaturu dostupnu sve do ožujka 2014. godine i pronašli su dvije relevantne studije koje uključuju ukupno 94 odrasle osobe s dislokacijom zglobova vratnih kralježaka. Jedno je istraživanje uključivalo pojedince s ozljedama kralježničke moždine, dok je drugo uključivalo pojedince bez ozljede kralježničke moždine. Obje studije su uspoređivale prednji i stražnji kirurški pristup.

Kvaliteta dokaza
Obje studije su male i obje su nosile visok rizik pristranosti. Autori su stoga prosudili da je kvaliteta dokaza jako niska.

Sažetak dokaza
Ni jedna studija nije pronašla razlike između dvaju pristupa u neurološkom statusu i boli urazdoblju od jedne godine. Jedna studija također nije pronašla razlike između dvaju pristupa u kvaliteti života koju pacijenti sami ocjenjuju. Iako je jedna studija pronašla da prednji pristup rezultira normalnijom zakrivljenošću vrata, druga studija nije pronašla nikakvu razliku između dvaju pristupa u pitanju zakrivljenosti vratne kralježnice. Dokaza nije bilo dovoljno da se utvrde razlike između dvaju pristupa u medicinskim nuspojavama, stopama instrumentalnih pogrešaka i infekcija. Iako je više od polovice (11) od 20 osoba u skupini prednjega pristupa u jednoj studiji imalo probleme sa gutanjem i glasom, svi su ti problemi nestali u roku od tri mjeseca.

Zaključak
Kvaliteta dokaza je jako niska, što znači da autori ne mogu dati sigurne zaključke vezano za učinak promatranih postupaka. Autori stoga nisu u mogućnosti reći je li prednji ili stražnji pristup kirurškog rješenja pojedinaca s dislokacijom zglobova vratne kralježnice bolji od drugog. Napominju potrebu za daljnjim istraživanjem da bi se pravilno informiralo u pitanjuizbora kirurškog liječenja.

Bilješka o prijevodu: 

Cochrane Hrvatska
Preveo: Slaven Lasić
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save