Amfetamini za liječenje poremećaja s nedostatkom pažnje i hiperaktivnošću u odraslih

Uvod

Poremećaj s nedostatkom pažnje i hiperaktivnošću (engl. Attention-deficit/hyperactivity disorder, ADHD) je psihijatrijski poremećaj koji nastaje u djetinjstvu, a u 50% bolesnika može se nastaviti i u odrasloj dobi. S kliničkog stajallišta, ADHD je obilježen hiperaktivnošću, promjenama raspoloženja, iritabilnošću, problemima s održavanjem pozornosti, neorganiziranošću i impulzivnim ponašanjem. I drugi poremećaji mogu se javiti s vremena na vrijeme, kao što su promjene raspoloženja, pa i zlouporaba droga. Smatra se da amfetamini (vrsta stimulansa) poboljšavaju simptome ADHD-a, ali postoji zabrinutost oko toga koliko su sigurni za redovitu upotrebu kod pacijenata s ADHD-om.

Istraživačko pitanje

Ispitali smo hoće li liječenje amfetaminima poboljšati simptome ADHD-a u odraslih.

Značajke istraživanja

U ovom Cochraneovom sustavnom pregledu literature pronađeno je 19 istraživanja, u kojima je sudjelovao ukupno 2521 ispitanik. Većina ispitanika bili su muškarci (57,2%), srednje dobi (prosječna dob 35,3 godine), bijelci (84,5%). Ova su istraživanja uspoređivala amfetamine s placebom (nešto što izgleda poput amfetamina, ali bez djelatne tvari), a tri istraživanja također su uspoređivala amfetamine s drugim lijekovima poput gvanfacina, modafinila i paroksetina. U ovom su pregledu procijenjeni učinci tri različite vrste amfetamina: deksamfetamina (od 10,2 do 21,8 mg/dan), lisdeksamfetamina (od 30 do 70 mg/dan) i miješanih amfetaminskih soli (MAS) (od 12,5 do 80 mg/dan). Liječenje je trajalo od jednog do 20 tjedana. Osamnaest istraživanja provedeno je u SAD-u, a jedno u Kanadi i SAD-u. Deset je istraživanja bilo provedeno na više lokacija. Financiranje istraživanja opisano je u svim istraživanjima, osim u dva. Šesnaest istraživanja financirao je proizvođač lijeka, a jedno vladine agencije.

Svi amfetamini smanjili su ozbiljnost simptoma ADHD-a, prema ocjeni pacijenata. Lisdeksamfetamin i MAS su također smanjili ozbiljnost simptoma ADHD-a prema ocjeni kliničara, ali deksamfetamin nije. Sveukupno gledano, amfetamini nisu potaknuli ispitanike da ostanu na liječenju i bili su povezani s većim rizikom odustajanja od terapije prije završetka istraživanja zbog nuspojava. Nisu pronađeni dokazi da više doze djeluju bolje nego niže doze. Nismo pronašli nikakvu razliku u učinkovitosti između amfetamina s produženim djelovanjem, u odnosu na one kratkog vremena djelovanja. Stoga se čini da kratkoročna terapija amfetaminima ublažava simptome ADHD-a, ali potrebna su istraživanja koja će procijeniti tu terapiju kroz dulje vrijeme. Nismo pronašli razlike u učinkovitosti između amfetamina i gvanfacina, modafinila ili paroksetina.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza bila je niska do vrlo niska za sve ishode iz nekoliko razloga. Bilo je moguće da pacijenti znaju koje lijekove su uzimali; broj istraživanja i uključenih ispitanika bio je nizak, što je dovelo do nepreciznih rezultata za mnoge ishode; istraživanja su imala problema s dizajnom; a za neke ishode rezultati su bili različiti u različitim ispitivanjima.

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane. Preveo: Martin Kondža. Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save