Anksiozni poremećaji česta su pojava. Sprječavaju normalno svakodnevno funkcioniranje osobe, a najčešće ne nestaju bez liječenja. Dostupne su učinkovite metode liječenja za anksioznost, uključujući kognitivno-bihevioralnu terapiju. Poznato je da te metode djeluju kada ih pruža direktno terapeut, no velikome broju ljudi nije dostupna takva terapija licem u lice. Ovaj je Cochrane sustavni pregled uključio je 101 klinički pokus o samopomoći za anksioznost i statistički obradio njih 92. U tim je istraživanjima sudjelovalo 8403 ispitanika u skupini koja je ispitivala učinkovitost samopomoći ili u kontrolnoj skupini.

Analizirani dokazi pokazuju da se samopomoć uz neki oblik profesionalne podrške čini učinkovitijom nego nikakvo liječenje. Samo je polovica ljudi koja je koristila samopomoć bila bolje na kraju liječenja, ali se samopomoć svejedno smatra učinkovitom s obzirom da se ljudi s anksioznošću ne oporavljaju bez liječenja. Samopomoć može biti manje učinkovita nego terapija licem u lice. Neke je rezultate bilo teško protumačiti jer su se učinci liječenja razlikovali i postojao je ozbiljan rizik od precjenjivanja rezultata zbog ograničenja u metodama istraživanja. Autori zaključuju da je samopomoć vjerojatno bolja nego nedostatak liječenja uopće, ali da bi ljudi s anksioznim poremećajem imali bolje rezultate liječenja ako bi im terapiju pružio stručni psiholog. Nadalje, većina materijala samopomoći korištena u ovome istraživanju namijenjena je istraživanjima i nije otvorena javnosti pa ovdje navedeni rezultati možda neće biti primjenjivi na komercijalno dostupne proizvode.