Fizioterapija prsnog koša za akutni bronhiolitis u djece mlađe od dvije godine

Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu ispitali smo dokaze o učinkovitosti fizioterapije prsnog koša u djece mlađe od dvije godine s akutnim bronhiolitisom.

Dosadašnje spoznaje

Akutni bronhiolitis je česta virusna respiratorna infekcija u djece mlađe od dvije godine. Većina djece ima blaži oblik bolesti i ne zahtjeva liječenje u bolnici (hospitalizaciju). Oni kojima treba hospitalizacija ponekad imaju poteškoće s odstranjivanjem sluzi (gusti mukozni respiratorni sekret uzrokovan infekcijom). Predloženo je da bi fizioterapija prsnog koša mogla pomoći s uklanjanjem sekreta iz dišnog sustava i poboljšati disanje. Postoje tri različita tipa fizioterapije prsnog koša: vibracija i perkusija, forsirane izdisajne (ekspiratorne) tehnike te tehnika sporog protoka koja izbjegava blokadu dišnih puteva.

Obilježja studija

Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do srpnja 2015. U ovaj sustavni pregled literature je uključeno 12 istraživanja s ukupno 1249 sudionika. Prema tipu fizioterapije, pet istraživanja ispitalo je tehniku vibracije i perkusije kod 246 sudionika, tri su istraživanja pratila tehnike forsiranog izdisaja kod 624 sudionika i četiri istraživanja su testirala tehnike sporog protoka kod 375 sudionika.

Ključni rezultati

Vibracije i perkusijske tehnike osiguravaju oscilaciju prsnog koša brzim kompresijama ili perkusijama fizioterapeuta. Nijedan manevar nije poboljšao kliničke rezultate pacijenata s akutnim bronhiolitisom u istraživanjima. Ove tehnike nisu dovele do poboljšanja u mjerenjima disanja, trajanju terapije kisikom ni u duljini hospitalizacije. Nema podataka o vremenu oporavka od akutnog bronhiolitisa upotrebom lijekova bronhodilatatora ili kortikosteroida ili procjene roditelja o učinkovitosti fizioterapije. Istraživanja korištena u ovom pregledu ne pružaju podatke o štetnim učincima vezanima uz spomenute metode, ali se u literaturi navode slučajevi važnih štetnih učinaka poput prijeloma rebara povezanih s tim tehnikama.

Tehnike forsiranog izdisaja su bazirane na iznenadnom povećanju izdisajnog protoka zraka pritiskom na prsni koš ili trbuh. Usporedba s rezultatima bez fizioterapije, sudionicima s teškim bronhiolitisom pokazala je da takve tehnike nisu skratile ni vrijeme oporavka ni stabilizacije kliničkog stanja. Nisu poboljšali rezultate kliničkih sustava bodovanja, zasićenosti kisikom ni frekvencije disanja osim kod pacijenata s blagim do srednjim bronhiolitisom. Nema podataka o sporednim ishodima poput trajanju dodatne terapije kisikom, duljini boravka u bolnici ili upotrebi bronhodilatatora i kortikosteroida. Dvije studije su objavile da prema procjenama roditelja nema značajnih razlika u usporedbi učinaka fizioterapije i kontrolne skupine . U jednom od istraživanja je zabilježen povišen udio prolaznih epizoda povraćanja i nestabilnosti disanja nakon forsirane izdisajne fizioterapije. To istraživanje nije pronašlo razlike za bradikardije (sniženje srčane frekvencije), s ili bez desaturacije (smanjenje udjela kisika u krvi).

Tehnike sporog protoka se sastoje od postupne i nježne kompresije prsnog koša i trbušne šupljine od sredine izdisaja sve do kraja. Tehnike sporog protoka su pokazale cjelokupni smanjeni učinak na kliničke rezultate težine bolesti. Međutim, u dva istraživanja kod djece s umjerenim bronhiolitisom zabilježena je ili kratkotrajno olakšanje u okvirima kliničkih rezultata ili smanjena potreba za terapiju kisikom. Duljina hospitalizacija, upotreba bronhodilatatora ili kortikosteroida se nije mijenjala. Nema ni podataka o promjenama vremena oporavka, dišnim testovima ili procjenama roditelja o korisnosti fizioterapije. Ozbiljniji štetni učinci nisu zabilježeni u uključenim istraživanjima.

Kvaliteta dokaza

Zbog manjka korisnosti i rizika od mogućih štetnih učinaka, tehnike vibracije i perkusije nisu preporučene u rutinskoj skrbi u bolnicama. Postoje visokokvalitetni dokazi o neučinkovitosti tehnika forsiranog izdisaja te povezanosti sa štetnim učincima poput povraćanja, bradikardije s desaturacijom ili prolazne dišne nestabilnosti. Nema čvrstih dokaza da tehnike sporog protoka ukupno nemaju koristi, ali bi mogli osigurati prolazno olakšanje kod neke djece s bronhiolitisom. Istraživanja vezana uz forsirani izdisaj, osim jednog, ne daju jasne podatke ili postoji veliki rizik o pristranosti istraživanja. Rizik od pristranosti u istraživanjima i nepreciznost rezultata je razlog za nisku kvalitetu dokaza o korisnosti tehnika sporog protoka u kliničkim rezultatima. Potrebna su daljnja istraživanja prije donošenja čvrstih zaključaka.

Bilješka o prijevodu: 

Hrvatski Cochrane
Prevela: Marina Polić
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save