Levotiroksin ili minimalno invazivno liječenje benignih čvorova štitnjače

Što se istražuje?

Koji su učinci liječenja hormonima štitnjače (levotiroksin) i minimalno invazivnih postupaka kod čvorova u štitnjači?

Dosadašnja saznanja

Čvorovi (kvržice) u štitnjači uobičajena su pojava i najčešće su dobroćudni (benigni). Češće se javljaju u žena, u starijih i u krajevima s manjkom joda. Čvorovi u štitnjači se najčešće slučajno otkriju pri pregledu ultrazvukom, a čvorovi veći od 1 cm se najčešće otkriju palpacijom štitnjače pri fizikalnom pregledu. Ove tvorbe mogu biti u obliku pojedinačnih čvorova ili više njih, te neki mogu imati tekući sadržaj (cista). Prosječno 5 od 100 palpabilnih (koji se može napipati) čvorova štitnjače imaju rizik postati zloćudni (karcinom štitnjače). Čvorovi u štitnjači se često liječe hormonima štitnjače sa svrhom njihovog smanjenja. U slučaju da ovi čvorovi vrše pritisak na okolne strukture ili su kozmetički problem, uklone se kirurškim zahvatom. Drugi oblici liječenja djeluju uništavajuće putem minimalno invazivnih postupaka (tehnike koje su manje invazivne od kirurških zahvata otvaranja tijela) i uglavnom se obavljaju ambulantno.

Osobitosti istraživanja

Nađena je 31 randomizirana klinička studija za ovaj Cochrane sustavni pregled. Ukupno je obuhvaćeno 2952 bolesnika u kojih su provedeni različiti oblici liječenja i praćeni različiti pokazatelji. Učinak levotiroksina je ispitivan u 16 kliničkih studija u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina. U osam studija koje su trajale 1 – 12 mjeseci ispitivan je učinak injekcija, uglavnom etanola, ubrizganih u čvorove štitnjače iz kojih je polako odstranjen tekući sadržaj. Liječenje laserom (u jednog do tri navrata) je primijenjeno u pet istraživanja u trajanju 6 – 12 mjeseci. Dva istraživanja su ispitivala višekratnu primjenu jedne ili dviju radiofrekvencija (radiovalovi visoke frekvencije) tijekom 6 – 12 mjeseci.

Ključni rezultati

Nijedno od istraživanja nije uključilo analizu smrti iz bilo kojeg razloga, nastanak karcinoma štitnjače ili kvalitetu života uvjetovanu zdravstvenim stanjem. Smanjenje volumena čvorova je postignuto svim oblicima liječenja, ali je kliničko značenje ovih rezultata upitno. Minimalno invazivno liječenje je imalo dobar ishod na simptome pritiska na okolne strukture i kod kozmetičkih smetnji. Neke nuspojave, primjerice blaga do umjerena bolnost, zabilježene su kod minimalno invazivnih postupaka.

Kvaliteta dokaza

Rezultati većine studija su općenito niske kakvoće, uglavnom zbog malog broja uključenih ispitanika, a rezultati su neprecizni ili je procjena ishoda pristrana. Daljnja istraživanja bi morala biti usmjerena na ishode važne za bolesnike, primjerice kakvoća života uvjetovana zdravstvenim stanjem, te na usporedbu minimalno invazivnog liječenja s kirurškim liječenjem. Potrebne su studije s duljim razdobljem praćenja kako bi se dobili dokazi o razvoju karcinoma štitnjače, smrti od bilo kojeg uzroka i dugoročnim nuspojavama liječenja.

Aktualnost podataka

Analizirani su dokazi objavljeni do travnja 2014. godine.

Bilješka o prijevodu: 

Hrvatski Cochrane ogranak.
Prevela: Vesna Kušec

Tools
Information
Share/Save