Cochraneova skupina za bol, palijativnu i potpornu skrb ima više od 250 aktivnih preglednih radova o učincima različitih intervencija. U listopadu 2020. oni su dopunjeni novim preglednim radom o učincima korištenja virtualne stvarnosti u svrhu odvraćanja djetetove pažnje tijekom bolnih postupaka. Autorica je Veronica Lambert iz Sveučilišta u Dublinu u Irskoj. Razgovor je prevela dr. Maja Štimac, pedijatrica iz Osijeka, a dr. Irena Zakarija-Grković, su-voditeljica Hrvatskog Cochranea s Medicinskog fakulteta u Splitu će ga pročitati.
Teo: Dobar dan, ja sam Teo Peričić, suradnik Hrvatskog Cochranea. Cochraneova skupina za bol, palijativnu i potpornu skrb ima više od 250 aktivnih preglednih radova o učincima različitih intervencija. U listopadu 2020. oni su dopunjeni novim preglednim radom o učincima korištenja virtualne stvarnosti u svrhu odvraćanja djetetove pažnje tijekom bolnih postupaka. Autorica je Veronica Lambert iz Sveučilišta u Dublinu u Irskoj. Razgovor je prevela dr. Maja Štimac, pedijatrica iz Osijeka, a dr. Irena Zakarija-Grković, su-voditeljica Hrvatskog Cochranea s Medicinskog fakulteta u Splitu će ga pročitati.
Irena: Ponekad je potrebno djeci koja dolaze u zdravstvenu ustanovu pružiti liječenje ili zahvate koji mogu biti bolni; zato je uvriježena praksa je da se pokuša odvratiti djetetova pažnja s igračkama ili igrom u nadi da će se na taj način umanjiti njihova zabrinutost i strah od boli. Jedna od metoda za odvraćanje pozornosti koja se može koristiti je virtualna stvarnost, što podrazumijeva kompjutorsku tehnologiju koja stvara umjetno okruženje s prizorima i stvarima koje sliče stvarnom svijetu. Smatra se da percepcija boli mijenja usmjeravanjem djetetove pozornosti dalje od neželjenih osjeta, kao i mijenjanjem načina na koji je bolni podražaj interpretiran. Međutim, budući da su učinci nesigurni, željeli smo istražiti potencijalne dobrobiti virtualne stvarnosti u odvraćanju djetetove pozornosti od akutne boli, te jesu lis tim postupkom povezani ikakvi neželjeni učinci. Naš primarni ishod je bio intenzitet primarne boli mjeren samoprocjenom, izvješćem promatrača i praćenjem ponašanja, koji jeprocjenjivan tijekom postupka i 1 h nakon njega.
Naš primarni ishod bio je intenzitet akutne boli mjeren samoprocjenom, izvješćem promatrača i mjerenjem ponašanja, a procijenjen je tijekom postupka i do sat vremena nakon njega. Također smo se nadali da ćemo uočiti moguće štetne učinke povezane s virtualnom stvarnošću, zadovoljstvo djece virtualnom stvarnošću i njihov strah uzrokovan boli, tjeskobu roditelja, korištenje dodatnog ublažavanja boli izvan djetetovog planiranog režima (takozvana „analgezija spašavanja“) i troškove. Bilo je ograničenih podataka i nedosljednih dokaza za te ishode, a ni jedna studija nije procjenjivala roditeljsku anksioznost ili trošak tih postupaka.
Pronašli smo ukupno 17 randomiziranih istraživanja koja su uključila više od 1000 djece u dobi od 4 do 18 godina. Djeca su bila podvrgnuta različitim oblicima liječenja ili zahvata, uključujući venepunkciju, previjanje rane i postupke fizikalne terapije. Pojedine studije su uspoređivale učinak virtualne stvarnosti u odnosu na iste postupke bez ikakve distrakcije, dok su druge studije uspoređivale virtualnu stvarnost i druge oblike distrakcije, ali nismo pronašli ni jednu studiju koja uspoređuje različite oblike distrakcije korištenjem virtualne stvarnosti grupirane npr. prema razini uranjanja što je jedan od načina kategorizacije intervencija pomoću virtualne stvarnosti.
Općenito, ta istraživanja pružaju samo dokaze niske ili vrlo niske sigurnosti, što otežava otkrivanje prednosti ili nedostataka odvlačenja pozornosti tijekom akutne boli u djece s pomoću virtualne stvarnosti u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi.
Mnogi od ishoda koji su nas najviše zanimali procijenjeni su u samo dvije ili tri male studije, te nismo mogli objediniti rezultate u metaanalizama zbog varijacija u važnim aspektima, kao što su dob djeteta, postupak ili liječenje.
Ukratko, stoga ostaje nejasno iz našeg pregleda utječe li ometanje virtualne stvarnosti na intenzitet akutne boli u djece. Potrebno je više dokaza prije nego što se ometanje dječjega straha virtualnom stvarnošću može smatrati tehnikom za smanjenje akutne boli u djece. Za to će biti potrebna visokokvalitetna randomizirana ispitivanja s većim uzorcima, a također bi bilo korisno kada bi se u budućim pedijatrijskim ispitivanjima rabile standardizirane dobne skupine da bi se poboljšala dosljednost u podacima vezanim za dob i poboljšao potencijal za prikupljanje podataka, istraživanje varijacija po dobnim skupinama i preporuke prilagođene određenim dobnim skupinama.
Buduća istraživanja također trebaju utvrditi učinkovitost virtualne stvarnosti za razna klinička iskustva s različitim intenzitetom boli i razinama stresa.
Teo: Ako biste željeli pročitati trenutnu verziju pregleda i pratiti buduća ažuriranja ako te nove studije postanu dostupne, recenziju možete pronaći u Cochrane Library dot com s pretragom za 'virtual reality distraction for acute pain'.