Glasovni zapis: Prestati ili nastaviti uzimati lijekove protiv demencije u bolesnika s demencijom

Cochrane sustavni pregledi, osim što istražuju dokaze za uključivanje pacijenata u liječenje, uspoređuju i prednosti prestanka ili nastavka uzimanja lijeka. Takav je i sustavni pregled iz veljače 2021. o učincima prestanka odnosno nastavka liječenja dvjema uobičajenim skupinama lijekova za osobe s demencijom. Autorica je Carole Parsons iz Queen's Sveučilišta u Belfastu u Sjevernoj Irskoj. Tekst je prevela i ovdje će nam ga pročitati Blanka Roje s Medicinskog fakulteta u Splitu.

- Pročitajte prijepis

Irena: Dobar dan! Ja sam Irena Zakarija-Grković, iz Hrvatskog Cochrane centra. Cochrane sustavni pregledi, osim što istražuju dokaze za uključivanje pacijenata u liječenje, uspoređuju i prednosti prestanka ili nastavka uzimanja lijeka. Takav je i sustavni pregled iz veljače 2021. o učincima prestanka odnosno nastavka liječenja dvjema uobičajenim skupinama lijekova za osobe s demencijom. Autorica je Carole Parsons iz Queen's Sveučilišta u Belfastu u Sjevernoj Irskoj. Tekst je prevela i ovdje će nam ga pročitati Blanka Roje s Medicinskog fakulteta u Splitu.

Blanka: Demencija je progresivna bolest karakterizirana pogoršanjem memorije, sposobnosti razmišljanja i reagiranja te nemogućnošću obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Dvije skupine lijekova procjenjivane u ovom pregledu su inhibitori kolinesteraze (kao što su donepezil, galantamin i rivastigmin) i Memantin, no nisu pronađeni dokazi u vezi s povlačenjem ili nastavkom uzimanja Memantina dovoljni da utječu na trenutnu kliničku praksu. Praćen je učinak povlačenja ili nastavka uzimanja lijekova protiv demencije na nekoliko vrsta ishoda. To su kognitivna, neuropsihijatrijska i funkcionalna sposobnost, stopa institucionalizacije, štetnih događaja, smrtnosti i napuštanja istraživanja, kvaliteta života te ishodi koji se odnose na skrbnika osobe s demencijom. Učinci su podijeljeni i s obzirom na razdoblje praćenja: kratkoročni su ispitivani prva dva mjeseca; srednji između tri i jedanaest mjeseci, te dugoročni nakon godinu dana ili više od prestanka uzimanja lijeka.
Uključeno je šest randomiziranih istraživanja u kojima je uspoređivan prestanak u odnosu na nastavak liječenja inhibitorima kolinesteraze koja su uključivala gotovo 700 ljudi oboljelih od Alzheimerove bolesti. Također, pronađeno je sedmo istraživanje koje je ispitivalo učinak prekida liječenja inhibitorima kolinesteraze Donepezila ili Memantina, no to istraživanje nije korišteno u metaanalizi jer podatci za pojedini lijek nisu bili dostupni.
Osvrćući se na rezultate, otkriveno je da je, u usporedbi s kontinuiranim liječenjem, prekid liječenja inhibitorima kolinesteraze vjerojatno povezan sa smanjenom kognitivnom funkcijom u kratkom i srednjoročnom razdoblju. Podatci iz jedne dugoročne studije također upućuju da je prekid liječenja možebitno povezan s gorom kognitivnom funkcijom dvanaest mjeseci nakon prestanka uzimanja lijeka. Pokazano je da prekid vjerojatno malo ili nimalo utječe na funkcionalnu sposobnost osobe u kratkom ili srednjoročnom razdoblju, ali nakon 12 mjeseci, vjerojatno izaziva veće funkcionalno oštećenje u usporedbi s kontinuiranim uzimanjem lijeka. Prestanak liječenja inhibitorima kolinesteraze moguće je povezan s pogoršanjem neuropsihijatrijskih simptoma u kratkom i srednjoročnom razdoblju, dok podatci iz jedne studije upućuju da prekid liječenja dovodi do malih ili nikakvih promjena u neuropsihijatrijskom statusu.
Zaključno, prekidanje liječenja inhibitorima kolinesteraze može dovesti do goreg kognitivnog, neuropsihijatrijskog i funkcionalnog statusa pacijenta od kontinuiranog liječenja, no zaključci su podržani dokazima niske ili vrlo niske sigurnosti. Također, budući da su svi sudionici imali demenciju uzrokovanu Alzheimerovom bolešću, ti se nalazi ne odnose na pacijente s drugim vrstama demencije. Iako je sigurnost predstavljenih dokaza niska, ovaj mali broj dostupnih istraživanja ujednačeno upućuje da prekid liječenja inhibitorima kolinesteraze može biti povezan s gorim ishodima, barem zakratko, od kontinuiranog liječenja, što upućuje na to da se liječnici oprezno trebaju odlučivati za njega. Ako se želi pokušati s prekidom, potrebno je pažljivo pratiti kognitivni, funkcionalni i neuropsihijatrijski status pacijenta. Pri donošenju odluka o prekidu, liječnici bi trebali razmotriti dokaze, ili pak njihov nedostatak, iz postojećih istraživanja, zajedno s drugim bitnim osobnim okolnostima pacijenta i skrbnika, njihovim stavovima i prioritetima, mijenjajući ciljeve skrbi prilikom pojave težih nuspojava i štetnih događaja te kako se pacijentu približava kraj života.
Naposljetku, potrebno je naglasiti je da je prijeko potreban veći broj dobro osmišljenih, randomiziranih, placebo-kontroliranih istraživanja u kojima bi se ispitivao prestanak uzimanja inhibitora kolinesteraze i memantina u usporedbi s nastavkom liječenja. Kriteriji uključivanja pacijenata u ta istraživanja također trebaju biti dovoljno široki da pruže dokaze za osobe s nizom oblika i težina demencija te u pacijenata koji su u zajednici i onih u institucionalnoj skrbi.

Irena: Ako biste željeli saznati više o ovim istraživanjima ili pak o budućim istraživanjima te pratiti ažuriranja ovog preglednog rada na engleskom jeziku kada nova istraživanja postanu dostupna, jednostavno odite na mrežnu stranicu Cochrane Library točka com i upišite u tražilicu 'withdrawal of cholinesterase inhibitors' kako biste saznali više.

Podcast translated by Blanka Roje
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Irena Zakarija-Grković and Blanka Roje
Translated Podcast recorded by Teo Peričić

Zatvorite transkript