Ivica: Dobar dan! Ja sam prof. dr. sc. Ivica Grković, suradnik Hrvatskog Cochranea. Pronalaženja načina kako pomoći ljudima biti tjelesno aktivni, poboljšalo bi njihovo zdravlje i  preveniralo prijevremenu smrt. Postoji nekoliko Cochraneovih relevantnih sustavnih pregleda na tu temu, a onaj objavljen u rujnu 2021. odnosi se na programe u školama. Prva autorica, Sarah Neil-Sztramko, sa Sveučilišta McMaster u Kanadi, reći će nam više o važnosti ovog sustavnog pregleda I o rezultatima. Izv. prof. Irena Zakarija-Grković, voditeljica Hrvatskog Cochranea s Medicinskog fakulteta u Splitu, prevela je taj razgovor.

Irena: Biti fizički aktivan od djetinjstva pa sve do odrasle dobi vrlo je važno. Procjenjuje se da  5,3 milijuna ljudi umire godišnje diljem svijeta  poradi  manjka tjelovježbe.   Nedostatak tjelesne aktivnosti doprinosi razvoju kroničkih bolesti pa čak I raka. 
Istraživanja ukazuju da osobe koje steknu naviku bavljenja tjelovježbom u djetinjstvu, zadrže slične obrasce I u odrasloj dobi.  S obzirom na to koliko vremena djeca provode u školi diljem svijeta, programi čiji je cilj uključiti tjelesnu aktivnost u škole mogle bi  potaknuti ukupnu tjelesnu aktivnost djece, bez obzira na vanjske čimbenike poput ponašanje roditelja ili financijsku situaciju. Napravili smo ovaj sustavni pregled da bismo provjerili je li ovo točno.
U ovom sustavnom pregledu  istražili smo je li promicanje tjelesne aktivnosti u školama dovelo do povećanja broja đaka koji zadovoljavaju smjernice o tjelesnoj aktivnosti. To se izražava kao broj minuta provedenih u umjerenoj do intenzivnoj tjelesnoj aktivnosti, kao I vremenu provedenog sjedeći. Također smo promatrali jesu li programi poboljšali kondiciju đaka, kvalitetu života, tjelesnu težinu ili indeks tjelesne mase te je li došlo do bilo kojih neželjenih ishoda.
Pronašli smo 89 studija iz cijelog svijeta, u koje je uključeno preko 66.000 djece I mladih, u dobi od 6 do 18 godina. U naš sustavni pregled uključili smo istraživanja u kojima je program tjelesne aktivnosti trajao barem 12 tjedana. Neki od tih programa trajali su I do šest godina.
Od svih 89 istraživanja, nije bilo niti dva slična programa, što je otežalo njihovu usporedbu. Općenito, programi su se mogli svrstati u jednu od četiri skupine: programi koji su se održavali prije i poslije škole; pojačan program tjelesnog odgoja; program tjelesne aktivnosti tijekom dana; i programi koji su obuhvaćali cijelu školu uključujući izradu edukativnih materijala, promjene školskog okuženja I ponekad školskog kurikuluma.
Sveukupno, ustanovili smo da intervencijski programi tjelesne aktivnosti u školama vjerojatno malo ili nimalo dovode do povećanja vremena provedenog u umjerenoj do intenzivnoj tjelesnoj aktivnosti. Prosječno povećanje bilo je manje od jedne minute dnevno. Ovi programi također neznatno smanjuju vrijeme provedeno sjedeći, ali razina dokaza je manje pouzdana.
Rezultati nadalje sugeriraju da programi tjelesne aktivnosti u školama mogu poboljšati kondiciju I smanjiti ITM, ali opet nismo sigurni u rezultate s obzirom na velike razlike u istraživanjima I njihovoj kvaliteti. Končano, što se kvalitete života tiče i negativnih ishoda, vrlo smo nesigurni o učinku, jer se to u promatranim studijima rijeko mjerilo. Također smo gledali ima li razlike u rezultatima s obzirom na vrstu intervencije. Pronašli smo da intervencije koje su obuhvatile cijelu školu, kao I intervencije koje su povećale tjelesnu aktivnost tijekom cijelog dana, možda mogu povećati ukupnu tjelesnu aktivnost, ali minimalno. S druge strane, pojačani programi tjelesnog odgoja mogu značajno utjecati na kondiciju.
U sažetku, dok školski programi za tjelesnu aktivnost mogu poboljšati kondiciju đaka te imaju mali učinak na ITM, vjerojatno ne poboljšavaju razinu tjelesne aktivnosti tijekom cijelog tjedna. S obzirom na razlike u programima i učincima, djelatnici u javnom zdravstvu, učitelji i donositelji odluka trebaju pažljivo razmotriti koji će program rabiti.

Ivica: Hvala, Irena! Ako želite više saznati o ovom sustavnom pregledu, pođite na Cochrane Library točka kom i ubacite u tražilicu 'school-based physical activity'.

Prevela: Irena Zakarija-Grković
Lektorirao: Mladen Boban
Čitali: Irena Zakarija-Grković i Ivica Grković
Snimio: Teo Peričić