Glasovni zapis: Intervencije za sprječavanje delirija u hospitaliziranih pacijenata koji nisu na jedinici intenzivne njege

Neki pacijenti razviju delirij kada dospiju u bolnicu. To je ozbiljno i uznemiravajuće stanje koje može dovesti do nepovoljnijih kliničkih ishoda, dulje hospitalizacije i viših troškova liječenja. Važno je stoga pronaći učinkovite načine spriječavanja delirija. Obnovljeni Cochraneov sustavni pregled, iz ožujka 2016., proučava dokaze o različitim intervencijama. Glavni autor, Najma Siddiqi, sa Sveučilišta York u Velikoj Britaniji, objašnjava što su pronašli, a Irena Zakarija-Grković, s Medicinskog fakulteta u Splitu i članica Hrvatskog Cochranea, prevela je razgovor i govorit će nam o tome.

- Pročitajte prijepis

Danijel: Neki pacijenti razviju delirij kada dospiju u bolnicu. To je ozbiljno i uznemiravajuće stanje koje može dovesti do nepovoljnijih kliničkih ishoda, dulje hospitalizacije i viših troškova liječenja. Važno je stoga pronaći učinkovite načine spriječavanja delirija. Obnovljeni Cochraneov sustavni pregled, iz ožujka 2016., proučava dokaze o različitim intervencijama. Glavni autor, Najma Siddiqi, sa Sveučilišta York u Velikoj Britaniji, objašnjava što su pronašli, a Irena Zakarija-Grković, s Medicinskog fakulteta u Splitu i članica Hrvatskog Cochranea, prevela je razgovor i govorit će nam o tome.

Irena: Usprkos brojnim i ozbiljnim problemima uzrokovanim delirijem u hospitaliziranih pacijenata, objavljeno je jako malo istraživanja koja bi uputila zdravstvene djelatnike kako prepoznati, spriječiti i liječiti taj problem. Postoje neke kliničke smjernice, ali one su uglavnom utemeljene na mišljenjima stručnjaka, a ne na znanstvenim činjenicama. To je razlog da postoji velika razlika u praksi diljem svijeta. Nekoliko ključnih članaka je istaklo važnost ulaganja u više znanstvenih istraživanja iz toga područja. Nedavno objavljeni članak je sugerirao da bi istraživanja prevencije delirija (za razliku od liječenja) bila posebno učinkovita.
Prvi sustavni pregled o toj temi izrađen je 2007. godine, kada je pronađeno samo 6 randomiziranih studija o prevenciji delirija hospitaliziranih pacijenata. Svaka od tih studija je ispitivala drugu intervenciju. Pronađeno je nešto dokaza u prilog ne-farmakološke multikomponentne intervencije, ali dokazi su bili vrlo ograničeni pa nije bilo moguće dati čvrste preporuke za kliničku praksu.
U međuvremenu je došlo do velikog rasta broja istraživanja koja ispituju različite pristupe prevenciji delirija. Autori su ih objedinili u ovom obnovljenom sustavnom pregledu, s time da su uveli jednu važnu novost, a to je da su isključili pacijente koji su ležali na jedinici intenzivne skrbi, jer se delirij na tim odjelima i strategije za njegovu prevenciju zacijelo razlikuju od onih među općom bolničkom populacijom.
Uključeno je 16.000 pacijenata iz 39 studija te je pronađeno još 27 studija koja su u tijeku. Istraživanja koja su uključena ispitivala su 22 različite intervencije. Većina studija je provedena na kirurškim odjelima, a razmjerno malo na gerijatrijskim ili internističkim odjelima. Također, mnoga istraživanja su isključila pacijente s demencijom, ili nisu spomenula prevalenciju demencije, iako je to važan rizični čimbenik za delirij. Usprkos tim ograničenjima, i tome što su neka istraživanja metodološki razmjerno slaba, pronađeni su neki ključni dokazi.
Najvažniji rezultat je da su autori potvrdili raniju pretpostavku da multikomponentne intervencije usmjerene na rizične čimbenike za demenciju učinkovito smanjuju učestalost delirija za 30%. Ranije su autori zagovarali da je prevencija delirija istovjetna s pružanjem dobre njege i doista su te multikomponentne intervencije upravo to nudile: primjerice, reorijentaciju bolesnika, mobilizaciju, hidraciju i njegu podešenu ili usredotočenu na osobu.
Nije bilo dokaza koji bi išli u prilog uporabe lijekova. Iako je učestalost delirija smanjena u jednoj studiji u kojoj su istraživači ispitivali učinak atipičnog antipsihotika, ozbiljnost i trajanje delirija su bili veći u skupini koja je dobivala lijek.
Značajno povećanje broja studija u usporedbi s 2007. pozitivna je promjena. Usprkos tome, s obzirom na ozbiljnost problema, još uvijek postoje rupe u znanju. Npr. samo 2-3 studije ispituju svaku od 22 intervencije koje su proučavane. Hitno treba ulagati u istraživanja koja ispituju kako najbolje provesti multikomponentne intervencije i kako one djeluju u specifičnim subpopulacijama pacijenata. U međuvremenu su autori pokazali da je prevencija delirija moguća. Sada to treba naglasiti tijekom izobrazbe zdravstvenih djelatnika, poticati provedbu učinkovitih strategija i podržati daljnja istraživanja.

Danijel: Ako želite detaljnije proučiti taj Cochraneov sustavni pregled i možda više saznati o intervencijama koje su se pokazale učinkovitima, potražite ga online: pristupite na Cochrane knjižnicu (Cochrane library.com) i u tražilicu upišite izraz ˝prevencija delirija˝.

Zatvorite transkript