Andrija: Dobar dan! Ja sam dr. sc. Andrija Babić, specijalizant hitne medicine iz Zavoda za hitnu medicinu Splitsko- dalmatinske županije i član hrvatskog Cochrane-a. Cochraneova skupina za novorođenčad izradila je 400 Cochraneovih sustavnih pregleda tijekom posljednja dva desetljeća, povremeno ih obnavljajući kako su novi dokazi postajali dostupni. U ožujku 2020. objavili su drugo, obnovljeno izdanje svojeg sustavnog pregleda o kontinuiranom ili standardnom napuhavanju pluća za pomoć novorođenčadi koja se bore s disanjem. Dina Muscat Meng, komunikacijski stručnjak u Švedskom Cochraneu, intervjuirala je glavnog autora i direktora Švedskog Cochranea, dr. Mattea Bruschettinija, da nam kaže o najnovijim otkrićima, a izv. prof. Irena Zakarija-Grković, dr. med. i voditeljica Hrvatskog Cochranea, s Medicinskog fakulteta u Splitu, prevela je razgovor i pročitat će ga.

Andrija: Irena, možda biste mogli započeti s nekoliko riječi o tome zašto bi neka novorođenčad mogla trebati kontinuirano napuhavanje pluća?

Irena: Pa, Andrija, pri rođenju su djetetova pluća puna tekućine koju mora zamijeniti zrak da bi dijete moglo disati. To se obično događa spontano, ali neka djeca imaju poteškoća s time i 1 od 20 do 30 trebaju pomoć. Naša standardna praksa je kratko upuhivati zrak, oponašajući normalne djetetove pokrete disanja; ali kontinuirano upuhivanje, koje traje više od 5 sekundi, predloženo je kao način da se pluća brže prošire i omoguće bržu izmjenu kisika i ugljičnog dioksida.

Andrija: Dakle, sustavni pregled je bio prilika usporediti ta dva pristupa?

Irena: Da. Važno je znati imaju li te metode slične ili različite učinke na djetetovo disanje i stopu preživljavanja, pa smo tražili dokaze o prednostima i štetnostima kontinuiranog upuhivanje pluća u usporedbi sa standardnim upuhivanjem (do jedne sekunde).

Andrija: Što ste našli?

Irena: Pronašli smo deset studija koje su uključivale gotovo 1500 djece koje su rođene prije termina (od 23. do 36. tjedna). U svakoj je studiji kontinuirano upuhivanje trajalo između 15 i 20 sekundi, pri tlaku između 20 i 30 cm H2O. U većini studija davali su jednu ili više dodatnih kontinuiranih udisaja ukoliko dijete nije dobro reagiralo. Bilo je i jedno istraživanje, s 9 novorođenčadi, koje smo analizirali odvojeno jer je kombiniralo korištenje kontinuiranog ili standardnog napuhavanja s kompresijama prsnog koša, dodatnom intervencijom koja bi mogla pomoći novorođenoj djeci da počnu normalno disati.

Andrija: I, što nam studije govore o različitim vrstama napuhavanje pluća?

Irena: Nisu pokazale važne razlike za novorođenčad koja je primala kontinuirano ili standardno upuhivanje pluća na mortalitet, intubaciju tijekom prva tri dana života ili kronične bolesti pluća; ali djeca koja su primila kontinuirano upuhivanje pri rođenju provela su manje dana na mehaničkoj ventilaciji. Međutim, imamo umjerenu do nisku razinu pouzdanosti u te rezultate s obzirom na razmjerno mali broj istraživanja. Također je u tijeku nekoliko istraživanja koje bi nam, kada budu gotova, mogla pomoći da utvrdimo je li kontinuirano upuhivanje korisno ili štetno.

Andrija: Gledajući u budućnost, kakva nam nova istraživanja trebaju?

Irena: Potrebna su nam istraživanja koja detaljnije nadziru postupak upuhivanja, npr. mjerenjem volumena pluća i prisutnosti apneje prije ili tijekom kontinuiranog upuhivanja. Također će biti važno za buduća randomizirana istraživanja uključiti dojenčad s većim rizikom od morbiditeta i smrtnosti, predstaviti podatke za različite dobne skupine i izmjeriti dugoročne neurorazvojne ishode.

Andrija: Hvala na ovim informacijama, Irena. Ako ljudi žele saznati više, gdje mogu pronaći ovaj sustavni pregled?

Irena: Članak je objavljena na internetu i dostupan je na stranici Cochrane Library točka com. Ako ljudi odu na web-stranicu i upišu 'sustained inflation for neonatal resuscitation', naći će poveznicu.

Preveo: Irena Zakarija-Grković
Lektorirao: Matko Marušić
Čitali: Irena Zakarija-Grković i Andrija Babić
Snimio: Teo Peričić