Irena: Pozdrav! Ja sam doktorica Irena Zakarija-Grković, su-voditeljica Hrvatskog Cochrane-a s Medicinskog fakulteta u Splitu. Liječenje životno ugroženih bolesnika jako je složeno i zahtijeva liječenje njihovog osnovnog stanja i posljedica tih stanja kao što je gubitak tjelesne tekućine. Širok raspon tih vrsta liječenja procijenjen je u Cochrane sustavnim pregledima. Jedan od njih je obnovljen u kolovozu 2018., a ispitao je učinke davanja dodatne tekućine tim bolesnicima. Glavna autorica Sharon Lewis iz Kraljevske ambulante Lancaster u Velikoj Britaniji govori nam u ovom glasovnom zapisu o najnovijim otkrićima, a doktor Andrija Babić, specijalizant hitne medicine iz Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije i član Hrvatskog Cochranea, preveo je razgovor i govorit će nam o toj temi.

Andrija: Životno ugroženi bolesnici mogu izgubiti velike količine tekućine zbog ozljeda, opeklina, upala poput sepse ili drugih ozbiljnih stanja. Često im se nadoknađuje tekućina. Obično se to radi kroz venu da bi nadoknadili gubitak i suprotstavili mu se, a dvije su uobičajene vrste otopina, kristaloidi i koloidi. Kristaloidi su solne otopine koje su jeftine, jednostavne za uporabu i omogućuju trenutnu doknadu volumena. No male molekule u njima brzo prolaze kroz kapilarne membrane i mogu uzrokovati otoke (edeme) ili veće oticanje. Koloidi u sebi imaju veće molekule i mogu biti učinkovitiji pri povećanju volumena tekućine u krvnim žilama. Uključuju škrob, dekstrane, želatine i koloide iz prirode poput albumina ili svježe smrznute plazme (engl. fresh frozen plasma (FFP)). Te su otopine skuplje i pri njihovoj primjeni bojimo se mogućih neželjenih učinaka (nuspojava) poput zatajenja bubrega, poremećaja zgrušavanja krvi i alergijskih reakcija.
Stoga su autori obnovili i proširili Cochraneov sustavni pregled o davanju koloida naspram kristaloida životno ugroženim bolesnicima da dopune najnovije dokaze o učincima primjene tih otopina na stopu smrtnosti, transfuzije krvi ili nadomjesnog bubrežnog liječenja te štetnih događaja, posebice alergijske reakcije, svrbeža ili osipa.
Usredotočili su se na životno ugrožene bolesnike kojima je bila potrebna doknada volumena tekućine u bolnici ili u izvanbolničkom okruženju, ali nisu obuhvatili istraživanja o novorođenčadi, ženama nakon carskog reza ili osobama naručenim na bilo koju vrstu operacije.
Pronašli su 65 randomiziranih i 4 kvazi-randomizirana istraživanja s ukupno nešto više od 30 tisuća bolesnika. Ispitivane su četiri vrste koloida u usporedbi s kristaloidima: škrob u 28, dekstrani u 20, želatine u 7 i albumin ili FFP u druga 22 istraživanja.
Procjenjujući svaki od ispitivanih koloida otkrili su malu ili nikakvu razliku između primjene škroba i kristaloida u stopi smrtnosti u roku od 30 i 90 dana ili do krajnjeg vremenskog trenutka navedenog u svakom istraživanju. Međutim, otopine sa škrobom vjerojatno malo povećavaju potrebu za transfuzijom krvi i za nadomjesnim bubrežnim liječenjem. Manje je bolesnika koji su dobili kristaloide izvijestilo o svrbežu ili osipu, ali je premalo studija izvijestilo je li škrob izazvao štetne događaje da bi bili sigurni je li to bolji ili lošiji način liječenja.
Ovo je šesta obnova toga sustavnog pregleda. Ostaje nam nada da će se sigurnost dokaza povećati u budućim obnovama jer smo pronašli neka istraživanja koja se trenutno ne mogu uključiti u ovaj sustavni pregled, a postoje i najmanje tri istraživanja koja su u tijeku i trebala bi postati dostupna u sljedećim godinama.

Irena: Ako želite pročitati cjelovite rezultate najnovije te sljedećih obnova ovog sustavnog pregleda, možete ga pronaći upisujući "koloidi naspram kristaloidima" na cochranelibrary.com.

Podcast translated by Andrija Babić
Translated Podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Irena Zakarija-Grković and Andrija Babić
Translated Podcast recorded by Teo Peričić