Popravak rascjepa kralješnice (spine bifide) i zdravlje dojenčadi i majki

Spina bifida je termin koji se koristi za opisivanje skupine poremećaja razvoja neuralne cijevi u kojima se kralježnična moždina fetusa nije ispravno zatvorila tijekom prvog mjeseca trudnoće. S otvorenomspinom bifidom neki od kralježaka nisu potpuno formirani, nego su razdvojeni ili podijeljeni, te kralježnična moždina i njezine opne (moždane ovojnice) probijaju kroz otvor. U najtežem obliku kralježnična moždina i moždane ovojnice izlaze iz djetetovih leđa (mijelomeningocela). Otvorena spina bifida često je povezana s hernijom (kila) u stražnjem dijelu mozga, gdje se mali mozak i moždano deblo pružaju u veliki otvor baze lubanje, kao i hidrocefalusom (proširenje šupljina u mozgu kojima je prethodilo povećanje količine tekućine u njima). Poteškoće koje iz toga proistječu uključuju nemogućnost kontrole mokraćnoga mjehura i crijeva, teškoće u kretanju zbog slabosti udova, kljenut, deformaciju i gubitak osjeta. Konvencionalno liječenje spine bifide uključuje kirurški zahvat u roku od dva dana od rođenja, što može uključivati postavljanje premosnice (šanta) između komora djetetova mozga i trbuha (peritoneum) za ublažavanje hidrocefalusa. Spina bifida može se dijagnosticirati prenatalnim ultrazvukom (prije rođenja) ili pomoću razine majčinog serumskog alfa-fetoproteina. Liječenje dok je dijete još u maternici može poboljšati krajnje rezultate, iako to uključuje kirurški rezna majčinom trbuhu i maternici da bi se pristupilo nerođenom djetetu.

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bilo je uspoređivanje učinka operativnog zahvata u maternici tijekom trudnoće, te onoga na novorođenčetu. Uključeno je jedno randomizirano kontrolirano istraživanje s ukupno 158 žena koje su bile trudne 19-27 tjedna s djetetom s teškom spinom bifidom i dokazanom hernijom (kilom) u stražnjem dijelu mozga. Za neonatalnu smrtnost nije postojala jasnodokazana razlika između prenatalnog (prije rođenja) i postnatalnog (poslije rođenja) zahvata. Međutim, broj umrle novorođenčadi bio je nizak i zato je sustavni pregled imao premalo dokaza da otkrije nekakvu važniju razliku. Prenatalni zahvat bio je povezan sa smanjenom potrebom zapostavljanjem premosnice i smanjenim rizikom od umjerenih do teških hernija u stražnjem dijelumozga nakon rođenja. Nije bilo izravnih komplikacija tijekom zahvata, pa ni ortopedskih deformacija. Prenatalni zahvat na ženama bio je povezan s povećanim rizikom od prijevremenog pucanja membrana i posljedično s prijevremenim porodom (oboje prije 34. i 37. tjedna). Ozbiljne bolesti majke (infekcije i potrebe za transfuzijom krvi) nisu se jasno razlikovale između zahvata, iako sustavni pregled nije sadržavao dovoljno dokaza za otkrivanje razlika u tim važnim, manje uobičajenim rezultatima. Studija je bila visoke kvalitete (niske opasnosti od pristranosti), ali s uključenim malim brojem trudnoća. Trenutno je nedovoljno dokaza na temelju kojih se može preporučiti zahvat u maternici (prenatalni zahvat) za nerođenu djecu s rascjepom kralješnice (spinom bifidom).

Bilješke prijevoda: 

Cochrane Hrvatska
Prevela: Marija Jurić
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information