Hormonski kontraceptivi mogu imati učinak na metabolizam ugljikohidrata (šećer i škrob). To znači smanjenu sposobnost iskorištavanja šećera iz hrane i lošiji učinak inzulina. Inzulin je hormon koji omogućuje tijelu korištenje šećera. Povišene koncentracije šećera (glukoze) u krvotoku povećavaju rizik nastanka dijabetesa i bolesti srca. Ova problematika se do sada uglavnom povezivala s učinkom kontraceptiva koji sadrže hormon estrogen.

U travnju 2014. godine pretražena su randomizirana klinička istraživanja o učinku hormonskih lijekova za sprječavanje nastanka neželjene trudnoće na metabolizam ugljikohidrata. Analizirani su rezultati koncentracije šećera (glukoze) ili inzulina u krvi. Metode sprječavanja nastanka neželjene trudnoće mogu sadržavati estrogene i progestine ili samo progestin. Mogu biti u obliku tableta, injekcija, subdermalnih implanatata (štapići veličine šibice koji se umetnu pod kožu), vaginalni prsteni ili maternični ulošci (tzv. „spirala“). Istraživanja su usporedila dva različita oblika kontracepcije ili jedan oblik u odnosu na placebo ili „lažni“ pripravak.

Analizirani su rezultati iz 31 kliničkog istraživanja. Ni u jednom se nije koristio placebo. Od ukupno 34 parova načina kontracepcije, za 8 je nađena razlika između ispitivanih skupina. U 12 kliničkih istraživanja su korištene tablete s dezogestrelom. Nađeno je nekoliko razlika, ali nisu bile dosljedne (sustavne). Tri klinička istraživanja su pratila učinak etonogestrelskog prstena. U jednom istraživanju je nađeno da je u skupini žena koje su koristile vaginalni prsten inzulin u krvi bio niži nego u skupini žena koje su uzimale tablete.

U 8 kliničkih istraživanja je ispitivan učinak progestin noretisterona. U skupini koja je koristila tablete s noretisteron je uočena manja promjena glukoze u krvi nego u skupini koja je koristila drugu vrstu tableta. U istraživanju u kojem je ispitivan učinak potkožnog depo-preparata (medroksiprogesteron acetat) koncentracije glukoze i inzulina su bile veće nego u skupini koja je koristila neku drugu vrstu preparata koji se primjenjuje injekcijom.

Od 5 novijih kliničkih istraživanja, u dva su korišteni drugi oblici estrogena. U studiji u kojoj su ispitivane tablete s etinil-valeratom je koncentracija glukoze bila niža nego u onih žena koje su koristile standardne tablete. U dvije studije je proučavan učinak produženog uzimanja tableta (tj. bez prekida) u odnosu na uobičajeni režim. Produženo uzimanje dienogest tableta je imalo više učinaka na glukozu. Tablete s levonogestrelom su u pretilih ispitanica i onih s normalnom tjelesnom težinom imale podudaran učinak.

U žena bez dijabetesa hormonska kontracepcija ima mali učinak na korištenje ugljikohidrata. Mali broj kliničkih istraživanja je usporedio isti oblik prevencije neželjene trudnoće. Zaključno nije moguće ustanoviti nedvojbeni učinak ovih preparata na metabolizam ugljikohidrata. U više istraživanja je broj ispitanica bio malen, i mnogo je ispitanica odustalo tijekom istraživanja. U istraživanjima starijeg datuma nisu navedene istraživačke metode, a također mnoga istraživanja nisu uključila pretile žene.