Blanka: Dobar dan, ja sam Blanka Roje s Medicinskog fakulteta u Splitu. Cochraneovi sustavni pregledi o točnosti dijagnostičkih testova nastoje obuhvatiti sve znanstvene dokaze koji bi liječnicima trebali olakšati odabir najboljih testova za dijagnosticiranje određene bolest ili stanja. Tako je napravljen sustavni pregled o otkrivanju želučane bakterije, Helicobacter pylori. Autor ovog sustavnog pregleda, objavljenog u ožujku 2018., je Lawrence Best s UCL medicinskog fakulteta u Londonu, a njegov razgovor prevela je i pročitat će nam ga Irena Zakarija-Grković, iz Hrvatskog Cochranea Medicinskog fakulteta u Splitu.

Irena: HP je vrsta bakterije koja se može naći u želudcu nekih ljudi. Smatra se da ta bakterija uzrokuje nekoliko vrsta raka, uključujući onaj želudca, gušterače i grla. Također je povezana s poteškoćama poput vrijeda u želudcu, žgaravicom i nadutošću. Otkrivanje te bakterije omogućuje početak liječenja. Testiranje se može raditi na više načina. Definitivna dijagnoza se postavlja na temelju endoskopski uzete biopsije želudca. Tanka cjevčica, nazvanom endoskopom, uvodi se u želudac i otamo se uzme uzorak tkiva koji se onda proučava pod mikroskopom. Iako je to najpouzdaniji test, neugodan je za pacijenta i može dovesti do komplikacija. Postoje drugi testovi koji su neinvazivni i nisu neugodni te imaju minimalne ili nikakve rizike. Ti testovi bi bili bolji kada bi se moglo dokazati da su jednako točni kao biopsija endoskopom. Zato je napravljen ovaj sustavni pregled – d a se usporedi točnost triju često rabljenih neinvazivnih testova za dijagnosticiranje HP: izdisajni test ureje, testiranje krvi i testiranje stolice.
Pronađena je 101 studija koja je obuhvatila ukupno11 tisuća ljudi koji su bili testirani na HP. Od njih je polovica dijagnosticirana kao nositelj bakterije. Sve studije rabile su jedan od ranije spomenutih neinvazivnih testova čije su rezultate istraživači usporedili s biopsijom. Većina studija uključivala je pacijente sa žgaravicom ili sličnim želudčanim tegobama a isključile su ljude koji su ranije imali operaciju želudca ili su već bili liječeni od HP. Studije su se razlikovale po rabljenim kriterijima za određivanje pozitivnog rezultata i vrstama bojanja za prikaz tkiva nakon biopsije. Metoda provođenja studija bila je razmjerno loša. Kada smo saželi sve dokaze, pronašli smo da je izdisajni test ureje točniji od testiranje krvi ili stolice. Na temelju uključenih studija to znači da, ,u prosjeku, ako se 1000 ljudi testira neinvazivno i 537 imaju HP, 46 ljudi bez HP će biti krivo dijagnosticirani, a između 30 i 89 onih koji imaju HP ne će biti otkriveni, ovisno o testu. U zaključku, izdisajni test ureje, testiranje krvi i testiranje stolice mogu biti korisni za otkrivanje HP u djece i odraslih koji nisu operirali želudac ili se prethodno liječili za HP. Granica pri kojoj se ti testovi trebaju smatrati pozitivnim ostaje nejasna. Još uvijek ne možemo tvrditi koji je test točniji i zato su potrebna nova, kvalitetnija istraživanja. 

Blanka: Ako želite više pročitati o različitim testovima i pratiti obnovu ovog sustavnog pregleda, idite na Cochrane Library.com i upišite u tražilicu 'dijagnostičiki testovi za HP'.

Podcast translated by Irena Zakarija-Grković
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated podcast read by Irena Zakarija-Grković and Blanka Roje