Mnoge trudnice iskusit će u nekoj mjeri jutarnju mučninu. Međutim, za neke trudnice mučnina i povraćanje bit će mnogo jači. Rupsa Boelig iz bolnice Thomas Jefferson University u Philadelphiji, SAD, govori o zaključcima Cochrane pregleda iz svibnja 2016.o intervencijama koje mogu pomoći kod ovog stanja. Volonterka, iz Udruge Roda, prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković, s Medicinskog fakulteta u Splitu će nam govoriti o tome što su autori pronašli.
Danijel: Mnoge trudnice iskusit će u nekoj mjeri jutarnju mučninu. Međutim, za neke trudnice mučnina i povraćanje bit će mnogo jači. Rupsa Boelig iz bolnice Thomas Jefferson University u Philadelphiji, SAD, govori o zaključcima Cochrane pregleda iz svibnja 2016.o intervencijama koje mogu pomoći kod ovog stanja. Volonterka, iz Udruge Roda, prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković, s Medicinskog fakulteta u Splitu će nam govoriti o tome što su autori pronašli.
Irena: Iako su mučnina i povraćanje u ranoj trudnoći uobičajeni, pogađajući otprilike 80% trudnica, teži oblik problema – takozvana trudnička hiperemeza pogađa tek otprilike jednu na stotinu trudnica. Definicija trudničke hiperemeze se razlikuje, ali općenito uključuje nezaustavljivu mučninu i povraćanje, dehidraciju tj. gubitak vode iz organizma, neravnotežu elektrolita i gubitak težine. Nastupa uglavnom tijekom prva tri mjeseca trudnoće, dostiže vrhunac oko dvanaestog tjedana, a većina žena osjeća se bolje kad dosegne dvadeset tjedana trudnoće.
Iako je trudnička hiperemeza rijetko uzrok smrtnosti, značajan je izvor pobola u trudnica. Pored majčinskih i fetalnih posljedica pothranjenosti, jačina simptoma hiperemeze uzrokuje veliki psihosocijalni teret koji može voditi depresiji, tjeskobi pa čak i prekidu trudnoće. Društveno ekonomski troškovi hiperemeze su također visoki, proizlazeći iz cijene liječenja, izgubljene učinkovitosti na poslu i visokih troškova zdravstvene skrbi. Kao pružatelji porodiljne njege, trudimo se u našoj brizi za ove pacijente, kako bismo ublažili njihove simptome, vratili ih svakodnevnom funkcioniranju i oslobodili ih posjeta bolnici.
Cochraneov pregled imao je za cilj ispitati sve intervencije za trudničku hiperemezu u randomiziranim kliničkim pokusima koje su procjenjivale utjecaj intervencija na mučninu i povraćanje, sigurnost za majku i dijete te ekonomske troškove. Pregled je jedinstven u rasponu analiziranih intervencija i njegovom fokusu na trudničku hiperemezu umjesto na češću i blažu pojavu mučnine i povraćanja u trudnoći.
Autori su pronašli ukupno 25 istraživanja koja su uključila nešto više od 2000 žena, ali je većina analiza je zasnovana na podacima iz pojedinačnih istraživanja s malim brojem ispitanica. Uključena istraživanja pokrila su raspon intervencija, uključujući akupunkturu, tehnike za ambulantnu njegu i razne lijekove. Sve u svemu, kvaliteta dokaza je bila između niske i umjerene, ograničena pojedinačnim istraživanjima i malim uzorcima. Bilo je malo dosljednih dokaza visoke kvalitete sa koji bi govorili u prilog jednoj intervenciji nasuprot ostalima, što je važno za osobe koje donose odluke o odabiru između različitih intervencija. Općenito gledajući, nije bilo dovoljno podataka o štetnim majčinskim i novorođenačkim ishodima liječenja, tako da su potrebna veća istraživanja izdvojenih intervencija ako se želi ispitati njihova sigurnost.
Iako je bilo relativno malo istraživanja o intervencijama koja nisu uključivala lijekove, nalazi iz jedne studije pokazali su da je primaljska ambulantna njega imala slične ishode kao bolničko liječenje, ali sa smanjenim brojem sati u bolnici. Potrebna su daljnja istraživanja o ovakvoj intervenciji, kako bi se smanjio teret kako za pacijente tako i za troškove zdravstva povezane s prijemom u bolnicu.
Najčešće istraživani lijekovi protiv povraćanja (anti-emetici) za koje se dosljedno potvrdiloe da su djelotvorni u liječenju trudničke hiperemeze bili su ondansetron, metoklopramid i prometazin, a razlike među njima bile su pretežno u profilu nuspojava.
Iako bi na ovim intervencijama i kombinacijama intervencija trebala biti rađena šira istraživanja, obećavajuće je i za pružatelje porodiljne njege i za žene s trudničkom hiperemezom što je na raspolaganju niz intervencija koje mogu izabrati te prilagoditi terapiju osobnim okolnostima ovisno o profilu nuspojava, sigurnosnim razlozima i troškovima.
Danijel: Ako biste željeli saznati više o raznovrsnim intervencijama u ovom pregledu, i pratiti buduća ažuriranja ukoliko se provedu nove studije, potpuni sustavni pregled dostupan je na mrežnoj stranici Cochraneove knjićnice i može se pronaći jednostavnim pretraživanjem termina hiperemeza.