Teo: Dobar dan! Ja sam Teo Peričić, suradnik Hrvatskog Cochranea. Cochraneova skupina za droge i alkohol proučava intervencije za pomoć osobama koje imaju problema s alkoholom ili drogom. U prosincu 2018. godine ažuriran je pregledni članak o psihosocijalnim intervencijama za ljude koji konzumiraju drogu, a također imaju problema s alkoholom. Glavni autor je Jan Klimas iz Centra borbu protiv ovisnosti British Columbije u Vancouveru u Kanadi. Tekst je prevela i Blanka Roje s Medicinskog fakulteta u Splitu, a pročitati će ga Irena Zakarija-Grković, su-voditeljica Hrvatskog Cochranea na Medicinskom fakultetu u Splitu.

Irena: Prekomjerno konzumiranje alkohola može dovesti do ozbiljnih problema i poremećaja zdravlja. Psihičko i fizičko zdravlje još više je narušeno u ljudi koji također imaju i problem sa zlouporabom droga.
Jedna vrsta psihosocijalne intervencije je terapija razgovorom, ima za cilj pomoći ljudima da prepoznaju vlastiti problem s ovisnošću, a zatim ih motivirati da poduzmu nešto po tom pitanju. Terapiju razgovorom mogu dati obučeni liječnici, medicinske sestre, savjetnici i psiholozi. Oni mogu pomoći u smanjenju konzumacije alkohola, a svrha ovih istraživanja je otkriti mogu li pomoći ljudima koji uz alkohol imaju problema s drogama poput opioida i stimulansa. Glavni cilj bio je proučiti utjecaj ovih terapija na smanjenje konzumacije alkohola kod odraslih koji koriste nedozvoljene droge te usporediti učinkovitost tih terapija.
Pronađeno je sedam randomiziranih istraživanja u kojima je ispitivano pet vrsta terapija razgovorom na 825 ispitanika. Otkriveno je da su terapije razgovorom dovele do malih ili nikakvih razlika u mjerenim rezultatima koja su uključivala apstinenciju, smanjenu konzumaciju alkohola i uporabu supstanci. 
Nekoliko istraživanja proučavalo je terapiju temeljenu na motivacijskom intervjuu, kojemu je cilj da ljudima pomogne da istraže i razriješe sumnje vezane za promjenu svog ponašanja. Može se provoditi u grupnim, pojedinačnim i intenzivnim oblicima. Postoji i kraći oblik, nazvan kratkim motivacijskim intervjuom koji traje 45 minuta do tri sata, te kratki obrasci koji traju samo pet do 30 minuta, a često ih vodi nespecijalist.
Jedno je istraživanje pokazalo da intenzivni motivacijski razgovor može biti nešto bolji od standardnog oblika razgovora za smanjenje težine poremećaja upotrebe alkohola kod žena, ali ne i među muškarcima te nisu pokazane razlike u ostalim mjerenim ishodima. Drugo istraživanje pokazalo je da je kratki motivacijski razgovor vjerojatno pomaže u smanjenju konzumacije alkohola više od uobičajene intervencije, što je u ovoj studiji bila samo razmjena igala, no nisu otkrivene razlike u ostalim ishodima.
Nadalje, rezultati tri istraživanja koja su uspoređivala motivacijski razgovor s uobičajenim liječenjem ili informiranjem sugeriraju da vjerojatno nema razlike između tih pristupa, a dokazi iz tri studije koji uspoređuju kratki razgovor i uobičajeno liječenje dovode do sličnog zaključka.
Konačno, nisu pronađene razlike u promatranim ishodima između programa 12 koraka, temeljenog na pristupu Anonimnih alkoholičara, i kognitivno-bihevioralne vještine suočavanja.
Nakon drugog ažuriranja ovog pregleda koji je prvi put objavljen 2012., ostaje neizvjesno hoće li terapija razgovorom smanjiti uporabu alkohola kod ljudi koji također imaju problema s drugim drogama. Ne postoje visokokvalitetne studije koje su potrebne kako bi se došlo do smanjenja ovog problema za pojedinca, obitelji i društvo.

Teo: Ako želite dublje istražiti ovu temu, pregledni rad možete pronaći u Cochranelibrary dot com, u tražilicu upišite "psychosocial interventions for alcohol and drug users". Tu možete također potražiti i sve ažurirane radove, kada novi dokazi postanu dostupni.

Tekst prevela: Blanka Roje
Tekst lektorirala: Ana Utrobičić
Tekst pročitali: Irena Zakarija-Grković i Teo Peričić
Test snimio: Teo Peričić