Glasovni zapisi: Koliko su točni dijagnostički testovi za poremećaje iz autističkog spektra u predškolske djece?

Dostupno je više od 20 Cochrane preglednih radova o mogućim intervencijama koje koriste u radu s djecom koja imaju poremećaje iz autističkog spektra. U srpnju 2018. radovi su dopunjeni procjenom točnosti testova za poremećaje iz autističkog spektra. Stariji autor, Katrina Williams iz Klinike za pedijatriju Sveučilišta u Melburnu u Australiji, u ovom audio zapisu nam govori što su utvrdili, Maja Štimac iz Doma zdravlja Osijek prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković, iz Hrvatskog Cochranea, na Medicinskom fakultetu u Splitu će nam ga pročitati.

- Pročitajte prijepis

Rea: Dostupno je više od 20 Cochrane preglednih radova o mogućim intervencijama koje koriste u radu s djecom koja imaju poremećaje iz autističkog spektra. U srpnju 2018. radovi su dopunjeni procjenom točnosti testova za poremećaje iz autističkog spektra. Stariji autor, Katrina Williams iz Klinike za pedijatriju Sveučilišta u Melburnu u Australiji, u ovom audio zapisu nam govori što su utvrdili, Maja Štimac iz Doma zdravlja Osijek prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković, iz Hrvatskog Cochranea, na Medicinskom fakultetu u Splitu će nam ga pročitati.

Irena: Radeći naš pregledni rad, željeli smo odgovoriti na pitanje koliko su točni testovi za dijagnosticiranje poremećaja iz autističkog spektra, što ću nazvati autizmom, u predškolske djece? Došli smo do zaključka da oni nisu dovoljno točni. To je važno zato jer je nužno da je dijagnoza autizma ispravno postavljena tako da djeca s autizmom mogu pravodobno dobiti podršu i edukaciju, te da djeca koja nemaju autizam izbjegnu nepotrebne pretrage i postupke.
Pronašli smo relevantne dokaze za tri dijagnostička testa: dijagnostički intervju za autizam; on je namijenjen osobi koja brine o djetetu i poznat je pod imenom ADI-R; dijagnostička opservacijska ljestvica za autizam, poznata kao ADOS, koja se temelji na promatraju djeteta dok ono radi strukturirane zadatke; te ljestvica za procjenu dječjeg autizma tj. CARS, koja kombinira intervju i nestrukturirano promatranje.
U visokorazvijenim zemaljama provedeno je 13 relevantnih studija koje su uključile predškolsku djecu s jezičnim poteškoćama, zaostajanjem u razvoju, smanjenim intelektualnim sposobnostima ili problemima mentalnog zdravlja. Djeca su uključena putem zdravstvene ustanove ili istraživačke studije. Studije su varirale u kvaliteti i vrlo je vjerojatno da su istraživačke studije točnije u dijagnosticiranju autizma nego što je to slučaj u rutinskoj praksi, što znači da trebamo obazrivo proučiti zaključke.
Najviše dokaza nađeno je za ADOS, o kojem ima 12 analiza u koje je uključeno ukupno više od 1600 djece. Smatramo ga najboljim za identifikaciju djeteta s autizmom, ali je jednak s CARS i ADI-R u lažno postavljenim dijagnozama autizma. Ako to pretvorimo u brojeve, skupna analiza za ADOS daje zbirnu senzitivnost od 0.94, što znači da metoda identificira autizam u 94 od 100 oboljelih, a zbirna specifičnost od 0.80 znači da će metoda lažno dijagnosticirati autizam u 20 djece od 100 zdrave djece. To znači da ako koristimo ADOS da bismo ispitali 100 djece, od 74 djeteta koja imaju autizam, ispravno će se detektirati testom 70, ali će isto tako u 5 djece koja su zdrava sugerirati da imaju autizam. O tome je osobito važno promišljati u dva specifična okruženja u kojima se mogu rabiti ti dijagnostički testovi. To su ustanove koje procjenjuju puno djece koja nemaju autizam, te ustanove koje zbrinjavanju djecu sa smanjenim intelektualnim sposobnostima, jer će vjerovatno veći udio takve djece dobiti neispravnu dijagnozu.
Razmišljajući o implikacijama našeg zaključka, važno je naznačiti da testovi za autizam koji se trenutno smatraju “dijagnostičkim” nisu bili dizajnirani za postavljanje dijagnoze autizma i nisu primjereni za to. Dijagnoza uključuje nekoliko čimbenika, poput onoga je li ponašanje djeteta u skladu s djetetovom mogućnošću komunikacije i inteligencijom, isključivanje uzroka koji zahtijevaju genetsko testiranje i detaljno razumijevanje djetetova okruženja. Isto tako, obitelji trebaju više od postavljanja dijagnoze autizma da bi razumjele djetetove mogućnosti i izazove, i trebaju raditi s profesionalnim osobljem da bi imali dostupnu podršku i intervencije koje djeca trebaju. Upravo to je razlog zašto specijalisti u prigodama pregleda male djece ustraju na opširnijem neurorazvojnom pristupu od dijagnostičkih testova za koje imamo dokaze; mi podržavamo takav pristup.

Rea: Ukoliko želite detaljnije proučiti pregledni članak o točnosti dijagnostičkih testova i vidjeti numeričke podatke za sve testove i za individualne studije možete ih pronaći na mrežnoj stranici Cochrane Knjižnice. Jednostavno posjetite mrežnu stranicu  CochraneLibrary.com s pretraživanjem za “diagnostični testovi za autizam”. 

Podcast translated by Maja Štimac
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Rea Ščepanović and Irena Zakarija-Grković

Translated Podcast recorded by Teo Peričić

Zatvorite transkript
Share/Save