Glasovni zapisi: Testovi uz bolesnički krevet za osobe koje je teško intubirati

Bolesnici kojima je potrebna opća anestezija ili ventilacija kako bi im se pomoglo disati dok su na intenzivnoj njezi, trebaju prohodan dišni put. To se obično postiže umetanjem cjevčice kroz koju zrak stiže do pluća, a novi Cochrane pregled iz svibnja 2018. g. ispituje dokaze različitih testiranja kako bi liječnici procijenili koliko bi ovakav postupak mogao biti problematičan za pacijente bez očitih problema s disanjem. Jedan od autora, Jasmina Arricha sa Medicinskog sveučilišta u Beču u Austriji, je ukratko ispričala što su pronašli, Nina Raguž, suradnica hrvatskog Cochranea, prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković iz Hrvatskog Cochranea s Medicinskog fakulteta u Splitu će nam ga pročitati.

- Pročitajte prijepis

Ana: Bolesnici kojima je potrebna opća anestezija ili ventilacija kako bi im se pomoglo disati dok su na intenzivnoj njezi, trebaju prohodan dišni put. To se obično postiže umetanjem cjevčice kroz koju zrak stiže do pluća, a novi Cochrane pregled iz svibnja 2018. g. ispituje dokaze različitih testiranja kako bi liječnici procijenili koliko bi ovakav postupak mogao biti problematičan za pacijente bez očitih problema s disanjem. Jedan od autora, Jasmina Arricha sa Medicinskog sveučilišta u Beču u Austriji, je ukratko ispričala što su pronašli, Nina Raguž, suradnica hrvatskog Cochranea, prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković iz Hrvatskog Cochranea s Medicinskog fakulteta u Splitu će nam ga pročitati.

Irena: Stavljanje cjevčice u dišni put pacijenta, odnosno intubacija dušnika, najbolji je način da se osigura prohodnost dišnog puta te da zrak ulazi u pluća tijekom opće anestezije, ili kada je potrebna ventilacija ili oksigenacija iz drugih razloga. Prije intubacije, uobičajena je praksa utvrditi ima li pacijent neprohodne dišne putove, što predstavlja opasnost po život jer pacijent s ovakvom komplikacijom prilikom intubacije može prestati disati i ubrzo umrijeti.
Postoji nekoliko testova za pregled dišnih putova koji pomažu liječnicima da predvide moguće poteškoće prije same intubacije, a takve testove svakodnevno koriste liječnici širom svijeta. Međutim, malo je informacija o tome koji je test najkorisniji pa je to ovim sustavnim pregledom literature pobliže proučeno analizom valjanosti različitih testova za otkrivanje neprohodnosti dišnih putova kod bolesnika bez očitih abnormalnosti.
Pronađena su čak 133 prihvatljiva istraživanja koja su obuhvaćala više od 840.000 pacijenata na četiri kontinenta. Većina studija uključivala je pacijente koji su podvrgnuti zakazanim kirurškim zahvatima i, ukupno gledano, dokazi su bili umjerene do visoke kvalitete. Sve su se studije usredotočile na procjenu prediktora koji bi ukazivali na to da bi pacijent vjerojatno imao problematičnu ventilaciju lica, laringoskopiju ili intubaciju.
Kada su rezultati prikupljeni, utvrdila se visoku varijabilnost među testovima. Ispitivanje ugrizom gornje usne za dijagnosticiranje teške laringoskopije dalo je postotak osjetljivosti od 67%, koji je bio viši od bilo kojeg drugog testa. Međutim, to sugerira da čak i ovaj, najosjetljiviji test među svim pregledanima, ispravno identificira prisutnost problema kod samo dvije trećine pacijenata. Modificirani Mallampati test imao je najveću osjetljivost za otkrivanje teške trahealne intubacije, ali njegov postotak osjetljivost od 51% znači da ne uspijeva identificirati problem kod gotovo polovice pacijenata kojima bi bilo teško umetnuti cjevčicu.
Ukratko, testovi za ispitivanje dišnih putova za otkrivanje neprohodnosti zamišljeni su kao testovi probira i očekuje se da će pogriješiti s dijagnozom kod samo nekoliko pacijenata s potencijalnim problemom. Preporučuju se u smjernicama za upravljanje dišnim putovima diljem svijeta, ali smo otkrili da često ne uspijevaju ispuniti svoj cilj i da ih je većina samo malo bolja od jednostavnog okretanja novčića kako bi se odlučilo ima li pacijent neprohodne dišne putove. S druge strane, testovi su bili dosljedno bolji u dokazivanju da pacijent nema neprohodne dišne putove kada ih stvarno nije imao, ali to je od male važnosti u ovom kontekstu. U zaključku, dakle, standardni testovi za dijagnostiku neprohodnosti dišnih putova kod bolesnika bez očitih abnormalnosti ne čine se kao dobri testovi probira, te pozivamo na veliku opreznost kod njihove uporabe i tumačenja.

Ana: Ukoliko želite saznati više o ovoj temi te o individualnim i kolektivnim rezultatima testiranja, čitav sustavni pregled možete pronaći upisivanjem izraza "pregled dišnih putova" u tražilicu Cochrane knjižnice (cochranelibrary.com).

Podcast translated and edited by Nina Raguž
Translated podcast read by Irena Zakarija-Grković and Ana Vidović Roguljić
Translated podcast recorded by Teo Peričić

Zatvorite transkript
Share/Save