Glasovni zapis: Stimuliranje mozga bez operacije u liječenju kronične boli kod odraslih

Cochraneov Tim za liječenje boli, palijativnu i potpornu skrb izdaje Cochrane recenzije već više od 20 godina, uključujući desetke onih koje pokrivaju širok raspon terapija za bol. U travnju 2018. g. ažuriran je njihov osvrt na stimulaciju mozga radi liječenja kronične boli, a glavni autor je bio Neil E O'Connell sa Sveučilišta Brunel u Londonu. Nina Raguž, suradnica hrvatskog Cochranea, prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković iz Hrvatskog Cochranea s Medicinskog fakulteta u Splitu će nam ga pročitati.

- Pročitajte prijepis

Ana: Cochraneov Tim za liječenje boli, palijativnu i potpornu skrb izdaje Cochrane recenzije već više od 20 godina, uključujući desetke onih koje pokrivaju širok raspon terapija za bol. U travnju 2018. g. ažuriran je njihov osvrt na stimulaciju mozga radi liječenja kronične boli, a glavni autor je bio Neil E O'Connell sa Sveučilišta Brunel u Londonu. Nina Raguž, suradnica hrvatskog Cochranea, prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković iz Hrvatskog Cochranea s Medicinskog fakulteta u Splitu će nam ga pročitati.

Irena: Deset do dvadeset ljudi na svakih sto ima značajniju kroničnu bol, a mnogi od njih primaju neadekvatno liječenje. Tehnike stimulacije mozga koriste električne impulse kako bi se pokušala smanjiti bol promjenom aktivnosti u područjima mozga koji su uključeni u obradu boli. Tehnike variraju i mogu biti invazivne, kada se elektrode ugrađuju u moždano tkivo i neinvazivne, kada nije potreban kirurški zahvat. Ovim sustavnim pregledom literature razmotrili su se učinci potonjeg, odnosno sagledale su se tehnike neinvazivnog stimuliranja mozga u usporedbi s placebo postupkom, a pronađeni su beznačajni ili nikakvi dokazi o učinkovitosti istih.
Ovaj pregled razmatra tri opsežne skupine liječenja. Glavna je repetitivna transkranijalna magnetska stimulacija (rTMS). Ona uključuje stimulaciju vanjskog sloja mozga pomoću zavojnice koja se prislanja na vlasište. Koriste se brzo mijenjajuća magnetska polja kako bi se inducirala električna struja u moždanom tkivu, uzrokujući promjene u moždanim aktivnostima. Druge dvije skupine su transkranijalna stimulacija istosmjernom strujom (tDCS) i stimulacija kranijalnom elektroterapijom (CES), koje uključuju primjenu električne struje niskog intenziteta na mozak.
Ovim ažuriranjem pregleda iz 2014. g. uključuje se naknadnih 38 ispitivanja, s više od 1200 dodatnih sudionika, tako da se sada raspolaže s gotovo 3000 pacijenata u 94 ispitivanja.
Kada su rezultati istraživanja rTMS-a objedinjeni, otkriveni su dokazi niske kvalitete vrlo malog učinka na intenzitet boli u kratkom roku, ali s mnogo varijabilnosti u rezultatima. Primjerice, postojali su dokazi o niskoj kvaliteti kratkotrajnog učinka na intenzitet boli visokofrekventnog rTMS motornog korteksa u studijama s jednom dozom, što je jednako malom smanjenju boli za koju nije vjerojatno da je klinički značajna. Rezultati ispitivanja višestrukih doza bili su posebno raspršeni i nisu pokazali značajan učinak.
Dokazi iz studija dCS-a također su bili vrlo niske kvalitete i pokazali su mali učinak DCS-a u usporedbi s placebo postupkom, odnosno prosječno poboljšanje od oko jedne šestine u intenzitetu boli, što je, ako nam je referentno mjerilo skala boli od deset točaka, pad za samo jednu točku. 
Naposljetku, podaci 270 sudionika u šest studija CES-a (Centra za europske studije) također pružaju dokaze niske kvalitete, bez jasne razlike između pacijenata u aktivnim i lažno stimuliranim skupinama.
Uz nedostatak jasne koristi, evidencija nuspojavama bila je nedosljedna u svim studijama, odnosno često je nedostajalo podataka ili su bili nepotpuni. Stoga nije moguće pouzdano zaključiti da su predmetne tehnike pouzdane.
Zajedno s prethodno spomenutim, rizici pristranosti u studijama i njihov općenito mali opseg čine dobivene procjene nepreciznima, pa je čak i mali učinak koji je otkriven vjerojatno pretjeran. Stoga, iako se čini da ove analize pokazuju neka mala smanjenja boli kod DCS i rTMS, nema uvjerljivih dokaza o značajnoj dobrobiti istih.
Zaključujemo da je jedna od ključnih poruka da, unatoč ovako velikom broju objavljenih istraživanja, stalna značajna nesigurnost u pogledu koristi od neinvazivne stimulacije mozga za liječenje kronične boli govori o problemu načina istraživanja  u ovom području. Ako se želi umanjiti opisana nesigurnost potrebno je proučavati manji broj testiranja, ali koja su opsežnija, bolje osmišljena i dobro evidentirana 

Ana: Ako želite pobliže proučiti skoro 100 istraživanja koja su Neil i njegovi kolege pregledali te pratiti daljnja ažuriranja sustavnih pregleda kada se jednom opisana testiranja obave, potpuni osvrt možete slobodno pronaći na stranici  Cochrane knjižnice. Jednostavno upišite izraz ”stimulacija mozga za kroničnu bol” na stranici cochranelibrary.com

Podcast translated and edited by Nina Raguž
Translated podcast read by Irena Zakarija-Grković and Ana Vidović Roguljić
Translated podcast recorded by Teo Peričić

Zatvorite transkript