Irena: Postoji značajno zanimanje za inovativne postupke dijalize osoba kojima su bubrezi otkazali, posebice za uklanjanje toksina iz krvnog optjecaja koji se slabo uklanjaju standardnom hemodijalizom, a koji su povezani s većom smrtnošću i infekcijom. U obnovljenom Cochrane sustavnom pregledu, objavljenom u svibnju 2015. godine, Suetonia Palmer iz Christchurcha na Novom Zelandu i kolege, prikupili su studije o utjecaju hemodijafiltracije na ishode u pacijenata na dijalizi. Ona nam je u ovom glasovnom zapisu ispričala što su pronašli, a Andrija Babić iz Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije i član Hrvatskog Cochranea preveo je razgovor i govorit će nam o tome.

Andrija: Dijaliza je postupak koji se primjenjuje za liječenje osoba sa završnim stadijem zatajenja bubrega. Standardna hemodijaliza uklanja nakupljene metabolite difuzijom, ali postoji veliki prostor za njezino poboljšanje. Bolesnici na dijalizi imaju izrazito smanjenu kvalitetu života, umor, poremećaj spavanja, gubitak apetita i bol, te u prosjeku 10-20% bolesnika na dijalizi umire svake godine.
Noviji konvektivni oblici hemodijalize, kao što je hemodijafiltracija, danas se široko rabe u nekim dijelovima svijeta. Te konvektivne terapije koriste pozitivan tlak preko membrane za dijalizu, što dovodi do učinkovitijeg uklanjanja većih otopljenih tvari. Nekontrolirane studije su otkrile da je hemodijafiltracija povezana s duljim preživljavanjem, a uklanjanje molekula srednje i veće veličine povezano je s nižim rizikom od infekcije i smrti povezane s kardiovaskularnim sustavom.
Prethodni Cochrane sustavni pregled o hemodijafiltraciji iz 2006. sa 17 uključenih kliničkih istraživanja te 600 pacijenata nije bio uvjerljiv. Od tada je objavljeno više kliničkih istraživanja o konvektivnoj dijalizi koja su uključila više od 3000 dodatnih pacijenata, ali njihovi rezultati su nedosljedni. U ovom obnovljenom sustavnom pregledu autori su pregledali sve dokaze koji uspoređuju liječenje konvektivnom hemodijalizom sa standardnom hemodijalizom, a vezani su za kliničke ishode uključujući smrtnost i srčanožilne incidente. Uključili su podatke oko 4000 bolesnika s krajnjim stadijem zatajenja bubrega iz 40 istraživanja. Oni su uglavnom uspoređivali hemodijafiltraciju sa standardnom dijalizom i procjenjivali liječenje koje je trajalo u prosjeku dvanaest mjeseci. Međutim, ograničenja u metodama slabe povjerenje u njihove rezultate, a stvarni učinci konvektivnog liječenja dijalizom mogu se bitno razlikovati od dosadašnjih istraživanja.
Autori su utvrdili da nije bilo dokaza da hemodijafiltracija ima različite učinke od standardne dijalize na rizik od ukupne smrti. Konvektivna dijaliza smanjila je srčanožilnu smrtnost, ali nije bilo dovoljno informacija o nesmrtonosnim srčanožilnim incidentima s kojima bi se došlo do pouzdanih zaključaka. Nije bilo kvalitetnih dokaza da je konvektivna dijaliza poboljšala kvalitetu života. Gledajući moguće štete liječenja, nije bilo dokaza o razlikama između tipova dijalize za simptome kao što su glavobolja ili mučnina, dok su informacije o niskom krvnom tlaku povezanom s dijalizom bile nedosljedne.
Osim toga, autori nisu bili u mogućnosti istražiti preporuke da se koristi hemodijafiltracije mogu izravno povezati s količinom izmijenjene tekućine koju daje konvekcija, što zovemo konvektivni volumen. Nijedna studija nije to izravno procijenila slučajno odabravši pacijente u skupine s različitim konvektivnim volumenima te postoji mogućnost da je razlog zbog kojeg su neki pacijenti primili veće konvektivne volumene bio bolji pristup krvnim žilama za dijalizu što je vjerojatno povezano s njihovim boljim zdravstvenim stanjem (manje izražena šećerna i žilne bolesti) što samostalno predviđa bolje preživljenje.
Ukratko, glavne poruke ovog pregleda su da je hemodijafiltracija povezana s nižom srčanožilnom smrtnošću, ali ne postoje razlike u ukupnom riziku od smrti ili srčanožilnih incidenata između ispitivanih vrsta dijalize. Povjerenje u učinke liječenja konvektivnom dijalizom je vrlo ograničeno unatoč njenoj širokoj primjeni, te iako je provedeno 40 istraživanja, još uvijek ne znamo relativne učinke vrsta dijalize na pacijentima važne ishode poput kvalitete života ili simptoma tijekom dijaliziranja. Sveukupno gledano, ne postoje kvalitetni dokazi da hemodijafiltracija pogoduje pacijentima u usporedbi sa standardnom dijalizom. Dok takvi dokazi ne postanu dostupni, odluke o individualnom liječenju trebale bi uključivati razmišljanje o troškovima i dostupnosti dijalize, kao i željama pacijenata za nekom vrstom dijalize.
Dvije su glavne stvari važne za buduća istraživanja da bi se riješile sadašnje neizvjesnosti. Potrebna su istraživanja koja raspoređuju pacijente u skupine s različitim konvektivnim volumenima te koja mjere dugoročne ishode liječenja koji su najvažniji za pacijente i zdravstvene sustave. Izbor tih ishoda mogao bi se temeljiti na nedavnim upitnicima određivanja prioriteta među pacijentima na dijalizi. Nadalje, potrebna su dodatna pragmatična istraživanja usmjerena na upravljanje simptomima i srčanožilnim incidentima da bi se bolje informiralo pacijente o uporabi konvektivne dijalize jer još uvijek nemamo visoko pouzdane dokaze da hemodijafiltracija poboljšava dugoročne ishode pacijenata.

Irena: Ako želite saznati više o završenim istraživanjima i pratiti buduće obnove ovog sustavnog pregleda kad se nove studije završe, posjetite cochranelibrary.com i u tražilicu upišite "hemodijafiltracija i bolest bubrega".

Podcast translated by Andrija Babić
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Irena Zakarija-Grković and Andrija Babić
Translated Podcast recorded by Teo Peričić