Irena: Nekoliko Cochrane sustavnih pregleda proučavalo je učinke liječenja bolesti srpastih stanica, koja može uzrokovati značajno opterećenje oboljelima i njihovim obiteljima. U novom preglednom članku iz travnja 2017. godine, Jo Howard i njegove kolege iz Bolnice svetog Tome u Londonu u Ujedinjenom Kraljevstvu proučavali su hidroksiureju, lijek poznat i pod nazivom hidroksikarbamid. Iva Jerčić Martinić-Cezar iz Kliničkog bolničkog centra Split  prevela je razgovor i govorit će nam o tome.

Iva: Bolest srpastih stanica naslijeđeni je poremećaj hemoglobina, dijela crvenih krvnih stanica koji tijelom prenosi kisik. U bolesnika hemoglobin tvori duge polimere odnosno lance koji oštećuju krvne stanice čineći ih prijemčljivijima što dovodi do smanjenja ili prestanka krvnog protoka uzrokujući bol, srčani ili moždani udar i oštećenje organa. Može imati i mnoge druge učinke, uključujući depresiju, lošu kvalitetu života, probleme prihvaćanja bolesti i narušenih obiteljskih odnosa; a može zahtijevati i česte posjete zdravstvenim ustanovama.
Hidroksiureja (ili hidroksikarbamid) jedan je od lijekova koji se rabi za ublaživanje navedenih učinaka, pa su autori napravili ovaj pregledni članak da sagledaju njegovu djelotvornost u važnim ishodima poput boli, preživljenja, životno-ugrožavajuće bolesti, kvalitete života, kao i štetna djelovanja.
Pronašli su 8 randomiziranih istraživanja koja su uključivala gotovo 900 ljudi oboljelih od bolesti srpastih stanica. Istraživanja su trajala između 6 i 30 mjeseci, što je dosta kratko vrijeme s obzirom na doživotno stanje bolesti. 
Pet istraživanja uključivalo je djecu i odrasle; u četiri je hidroksiureja uspoređivana s placebom, dok su u petom bolesnici liječeni hidroksiurejom ili bez nje. Ostala tri istraživanja bila su ograničena na djecu s povišenom bojazni od prvog ili drugog srčanog ili moždanog udara. U dva su djeca liječena hidroksiurejom ili flebotomijom (puštanjem krvi) ili transfuzijom krvi i kelacijom što uključuje upotrebu sredstava za uklanjanje viška željeza iz tijela. U trećem istraživanju djeca su nasumično raspoređena za liječenje sa ili bez hidroksiureje.
Saznanja autora upućuju na to da su osobe koje su primale hidroksiureju imale znatno manje napadaja boli od onih na usporedivom liječenju, ali nema dokaza da je hidroksiureja dovela do promjena u preživljavanju, životno-ugrožavajućoj bolesti, kvaliteti života ili da je uzrokovala određena štetna djelovanja. Međutim, u postojećim istraživanjima izvješćivanje o tim ishodima bilo je ograničeno, tako da će daljnja istraživanja vjerojatno imati važan utjecaj na ono što možemo reći o njima.
Ukratko, randomizirana istraživanja su pokazala da je hidroksiureja vjerojatnije učinkovita u barem kratkoročnom smanjenju učestalosti bolnih razdoblja bolesti srpastih stanica i ne čini se da je povezana s povećanim štetnim djelovanjem. Međutim, nema mnogo dokaza o tome je li lijek koristan kada se koristi dugi niz godina ili uzrokuje li kakva dugoročna štetna djelovanja. Odgovori na ta važna pitanja zahtijevat će nove studije, osmišljene da traju dulje od dosadašnjih istraživanja.

Irena: Želite li pročitati više o istraživanjima obuhvaćena ovim sustavnim pregledom i pratiti buduće preinake, ukoliko budu dostupni novi dokazi, možete ih pronaći upisivanjem izraza “hidroksiureja i SCD” u tražilicu Cochrane knjižnice (Cochrane Library dot com). Želite li vidjeti ostale Cochrane sustavne preglede o ovom stanju, jednostavnim upisivanjem izraza "srpaste stanice" navest će se svi postojeći rezultati.

Podcast translated by Iva Jerčić Martinić-Cezar
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Irena Zakarija-Grković and Iva Jerčić Martinić-Cezar
Translated Podcast recorded by Teo Peričić