Irena: Cochrane skupina za droge i alkohol nadzire preglede intervencija za pomoć ljudima koji imaju probleme s alkoholom i drogama. U svibnju 2016. godine, njihov pregled o primjeni dva adrenergička agonista za kontrolu simptoma ustezanja je ažuriran od strane Linde Gowing sa Sveučilišta u Adeleidu i njezinih kolega. Dario Leskur s Medicinskog fakulteta u Splitu je preveo razgovor i govorit će nam o tome.

Dario: Ovisnici o opijatima koji uzimaju heroin, oksikontin i morfin moraju se podvrgnuti odvikavanju kao prvom koraku u dugotrajnom liječenju. Iako ustezanje od opijata obično ne ugrožava život, neugodni simptomi i intenzivna želja za ponovnim uzimanjem čine taj proces vrlo teškim za većinu ljudi. Pristupi ublažavanju simptoma ustezanja uključuju ili upotrebu neopioidnih lijekova za smanjenje simptoma ustezanja ili primjenu opioidnih lijekova za suzbijanje simptoma ustezanja, pri čemu se doze takvih lijekova s vremenom smanjuju.
Agonisti alfa-2 adrenergičkih receptora su skupina neopiodnih lijekova koji pomažu smanjivanje fizičkih znakova i simptoma ustezanja smanjenjem odgovora simpatičkog živčanog sustava. Primjeri su klonidin, lofeksidin i guanfacin. Nađeno je 26 studija koje su analizirale primjenu alfa-2 adrenergičkih agonista u opioidnom ustezanju i koje su ispunile kriterije uključenja. Šest studija je uspoređivalo alfa-2 adrenergički agonist s placebom, u 12 studija je uspoređivan alfa-2 adrenergički agonist s reducirajućim dozama metadona dok je pet studija izravno uspoređivalo različite alfa-2 adrenergičke agoniste.
Autori su pronašli niske do umjerene dokaze da su režimi liječenja temeljeni na klonidinu ili lofeksidinu imali sličnu učinkovitost onima koji su se temeljili na reducirajućim dozama metadona tijekom razdoblja od oko 10 dana. Težina simptoma ustezanja povezana s ta dva pristupa bila je slična, iako se znakovi i simptomi ustezanja pojavljuju i razriješe prije s adrenergičkim agonistima, a duljina liječenja je značajno dulja prilikom korištenja reducirajuće doze metadona. Isprva se to može činiti negativnim ishodom, ako je završeno razdoblje ustezanja bio kraj ovisnosti. No budući da je potrebno strukturirano liječenje da bi se postigla održiva apstinencija, dulji period upravljanog ustezanja pruža veće mogućnosti za planiranje njege nakon ustezanja i treba se shvatiti kao pozitivan ishod.
Istraživanja kontrolirana placebom su pokazala da su agonisti alfa-2 adrenergičnih receptora učinkovitiji od placeba u smanjenju težine ustezanja i podržavanju uspješnog završetka liječenja. Autori nisu bili u mogućnosti napraviti detaljnu usporedbu različitih agonista alfa-2 adrenergičnih receptora, ali dostupni podatci su upućivali da lofeksidin ne smanjuje krvni tlak u jednakoj mjeri kao klonidin, iako je inače sličan klonidinu.
Potrebno je još istraživanja o relativnoj učinkovitosti klonidina, lofeksidina i drugih alfa-2 adrenergičnih agonista. To bi se moglo jednostavnije provesti studijama s deskriptivnim mjerama ishoda, a ne kontroliranim kliničkim ispitivanjima. Takav pristup bi pružio informacije o učinkovitosti tih lijekova prilikom njihove primjene u rutinskoj kliničkoj praksi. Poželjna su i daljnja istraživanja učinka mjesta liječenja (bolničko ili izvanbolničko).

Irena: Ako želite saznati više o postojećim dokazima za primjenu agonista alfa2- adrenergičnih receptora u kontroli simptoma ustezanja od opijata i pratiti buduća ažuriranja kad daljnja istraživanja postanu dostupna, pristupite online na Cochrane knjižnicu (Cochrane library.com) i u tražilicu upišite izraz 'adrenergic agonists for opioid withdrawal'.

Podcast translated by Dario Leskur
Translated podcast edited by Matko Marušić
Podcast read by Dario Leskur and Irena Zakarija-Grković
Podcast recorded by Teo Peričić