Glasovni zapis: Liječenje djece s nefrotskim sindromom kortikosteroidima

This podcast was published with an earlier version of this review, but it is still valid for the version published in August 2020.

Nefrotski sindrom je kronična bolest bubrega u djece koje se u velikoj mjeri liječi kortikosteroidima. Međutim, postoji nesuglasje o najprikladnijem načinu njihove primjene, a Cochrane sustavni pregled proučavao je značajne dokaze o tome više od 15 godina. U ožujku 2015. glavna autorica Deirdre Hahn i njezine kolege iz Sydneya u Australiji objavili su novu, obnovljenu inačicu sustavnog pregleda. Glavna autorica objašnjava što su pronašli, a Iva Jerčić Martinić-Cezar iz Kliničkog bolničkog centra Split prevela je razgovor i govorit će nam o tome.

- Pročitajte prijepis

Irena: Nefrotski sindrom je kronična bolest bubrega u djece koje se u velikoj mjeri liječi kortikosteroidima. Međutim, postoji nesuglasje o najprikladnijem načinu njihove primjene, a Cochrane sustavni pregled proučavao je značajne dokaze o tome više od 15 godina. U ožujku 2015. glavna autorica Deirdre Hahn i njezine kolege iz Sydneya u Australiji objavili su novu, obnovljenu inačicu sustavnog pregleda. Glavna autorica objašnjava što su pronašli, a Iva Jerčić Martinić-Cezar iz Kliničkog bolničkog centra Split prevela je razgovor i govorit će nam o tome.

Iva: Nefrotski sindrom je kronično stanje bubrega koje uzrokuje prošireni edem te povećanu opasnost nastanka ugrušaka i infekcija zbog opsežnog propuštanja važnih cirkulirajućih bjelančevina iz bubrega u mokraću.
Većina djece s nefrotskim sindromom doživljava poboljšanje liječenjem kortikosteroidima (prednizonom ili prednizolonom), iako će se u oko 80% njih bolest vratiti jedan ili više puta, što se može nastaviti i u odrasloj dobi.
Liječenje prednizonom uspješno se koristi za liječenje nefrotskog sindroma već više od 60 godina, ali unatoč tome postoji neslaganje o najboljem načinu njegova propisivanja kojim bi se osiguralo trajno poboljšanje stanja i istodobno smanjivanje štetnih učinaka.
Dok prednizon djeluje na zaustavljanje tijeka bolesti koji uzrokuje nefrotski sindrom u bubrezima, steroidi predstavljaju neciljano liječenje, s mnogim štetnim učincima osobito važnim za djecu. Štetnost je osobito značajna u djece koja trebaju ponavljana liječenja. Glavne komplikacije uključuju usporenje rasta, mrenu koja uzrokuje sljepoću, povećanje tjelesne težine ili pretilost te, dugoročno, povećanu mogućnost nastanka srčanih bolesti. Istraživanja su nedavno pokazala da su ponašajne i psihološke promjene česte, čak nakon samo 12 tjedana liječenja prednizonom.
Autori su prikupljali dokaze iz svih dostupnih randomiziranih istraživanja provedenih u djece da bi odgovorili na pitanja koja je količina prednizona u liječenju nefrotskog sindroma, i koliko dugo, najbolja za postizanje poboljšanja i umanjenje štetnih učinaka liječenja.
U prijašnjim inačicama ovog Cochrane sustavnog pregleda, prvi put objavljenog 2000., te obnavljanog 2005. i 2007. godine, autori su primijetili da liječenje prednizonom dulje od dva ili tri mjeseca, kao i povećanje njegove ukupne primijenjene količine, učinkovitije sprječava povrat bolesti te pomaže djeci u izbjegavanju čestih povrata bolesti nakon prve pojave nefrotskog sindroma.
Posljednje dvije godine, tri nova istraživanja proturječila su tim dokazima, ne pokazujući značajan utjecaj produljenog liječenja prednizonom (dulje od dva ili tri mjeseca) na sprječavanje čestog povrata bolesti.
Stoga su autori, da bi razjasnili to neslaganje u dostupnim istraživanjima, obnovili ovaj Cochrane sustavni pregled u 2015. godini, objedinjujući ranija istraživanja s deset novoobjavljenih studija. U obnovljeni sustavni pregled uključili su 34 istraživanja koja su procjenjivala liječenje u trajanju od 8 do 24 tjedna, na ukupno oko 3000 djece. Dvadeset i jedno istraživanje procjenjivalo je liječenje prednizonom među djecom s prvom pojavom nefrotskog sindroma, dok je 13 istraživanja bilo usmjereno na liječenje djece s čestim povratom bolesti.
Općenito su istraživanja, osobito ona objavljena u posljednjih nekoliko godina, imala razmjerno malo ograničenja u načinu izvedbe, što je dalo umjereno do veliko povjerenje u rezultate.
Petnaest istraživanja procjenjivalo je povrat bolesti i vjerojatnost čestog vraćanja simptoma bolesti među 1500 djece. Ispitivanja su uspoređivala liječenje prednizonom u trajanju od dva do tri mjeseca u odnosu na liječenje do sedam mjeseci. Uključivanjem tih novijih istraživanja u sustavni pregled, nađeno je da je liječenje prednizonom u trajanju od 12 do 24 mjeseca još uvijek bolje od kraćih liječenja za sprječavanje nastanka bolesti s čestim povratom simptoma, što je pokazano i u izvornim inačicama sustavnog pregleda. Međutim, došlo je do značajnih promjena između rezultata različitih istraživanja, što nije bilo očigledno u prethodnim inačicama sustavnog pregleda.
Da bi saznali koji bi čimbenici mogli uzrokovati ovu raznolikost među istraživanjima, autori su odvojili studije sa značajnim metodološkim ograničenjima od onih s kvalitetnijim načinom provedbe. Nakon toga su primijetili da je u istraživanjima s jasnim postupcima za nasumično raspoređivanje sudionika u kojima skrbnici i istraživači nisu znali koji je način liječenja korišten i koji su uključili većinu djece u rezultate istraživanja, liječenje prednizonom tijekom dva do tri mjeseca nudilo sličnu zaštitu protiv bolesti s čestim povratom simptoma kao i liječenje od nekoliko mjeseci.
Suprotno tome, istraživanja sa značajnim rizikom pristranosti zbog manjkavog načina izvođenja, pokazala su da dulje liječenje prednizonom učinkovitije sprječava povrat bolesti i nastanak bolesti s čestim povratom simptoma. Autori nisu našli druge jasne pokazatelje koji bi upućivali na to da bi ostali čimbenici poput ozbiljnosti bolesti, neke druge duljine liječenja i definicije povrata bolesti mogli utjecati na liječenje djece prednizonom. Kada su istraživali učinkovitost liječenja djece koja već imaju bolest s čestim povratom simptoma, 4 studije s oko 200 djece pokazale su da je liječenje prednizonom za vrijeme infekcije u trajanju od 5 do 7 dana bilo učinkovitije od naizmjeničnog liječenja prednizonom ili placeba.
Kada se govori o mogućim štetnostima liječenja, autori su našli da se o tome loše izvještavalo stoga, nažalost, ne znaju umanjuju li se dugotrajne štetne posljedice različitim pristupima liječenja. Osobito nedostaju podatci o utjecaju duljine liječenja na rast djece, psihološke simptome ili kvalitetu života.
Ukratko, djeca s prvom pojavom nefrotskog sindroma trebala bi biti liječena prednizonom tijekom dva ili tri mjeseca, s obzirom da visokokvalitetna istraživanja nisu pokazala veću učinkovitost dugotrajnijeg liječenja. Kratkotrajno svakodnevno liječenje prednizonom sprječava pojavu bolesti u djece sa čestim povratom bolesti, iako tek buduća istraživanja trebaju potvrditi te nalaze. Postoji malo podataka o dugotrajnom utjecaju različitih pristupa liječenju na zdravlje djece.

Irena: Ukoliko želite saznati više o ovoj temi, možete pronaći čitav sustavni pregled upisivanjem izraza “nefrotski sindrom i djeca” u tražilicu Cochrane knjižnice (Cochrane Library dot com).

Podcast translated by Iva Jerčić Martinić-Cezar
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Irena Zakarija-Grković and Iva Jerčić Martinić-Cezar
Translated Podcast recorded by Teo Peričić

Zatvorite transkript