Glasovni zapisi: Terapija prisjećanja kod liječenja demencije

Pojava sve većeg broja ljudi s demencijom predstavlja značajan izazov za globalni zdravstveni sustav u narednim godinama i desetljećima. Postoji nekolicina Cochrane pregleda o vrstama liječenja i olakšavanja funkcioniranja kod ovog stanja, a jedan od novijih pregleda iz ožujka 2018 godine usmjeren ja na dokaze uz terapiju prisjećanja/dosjećanja. Zamolili smo vodećeg autora, Boba Woodsa sa Sveučilišta Bangor iz Walesa da nam sažme saznanja u slijedećem razgovoru. Jelena Bartolović, s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković s Hrvatskog Cochranea će nam ga pročitati.

- Pročitajte prijepis

Andrija: Pojava sve većeg broja ljudi s demencijom predstavlja značajan izazov za globalni zdravstveni sustav u narednim godinama i desetljećima. Postoji nekolicina Cochrane pregleda o vrstama liječenja i olakšavanja funkcioniranja kod ovog stanja, a jedan od novijih pregleda iz ožujka 2018 godine usmjeren ja na dokaze uz terapiju prisjećanja/dosjećanja. Zamolili smo vodećeg autora, Boba Woodsa sa Sveučilišta Bangor iz Walesa da nam sažme saznanja u slijedećem razgovoru. Jelena Bartolović, s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković s Hrvatskog Cochranea će nam ga pročitati.

Irena: Osobe s demencijom često se mogu prisjetiti događaja iz daleke prošlosti, dok su u nemogućnosti pamtiti nove informacije. Koristeći ovu spoznaju kao temelj terapija prisjećanjem učestalo se koristi u tretmanu demencija već dulje vrijeme. Za cilj ima potaknuti postojeća sjećanja, stimulirati mentalne aktivnosti i općenito poboljšati kvalitetu života. Kao podsjetnik, okidač za pokretanje određenih sjećanja koriste se različiti poticaji, kao što su slike, glazba, video snimke i memorabilije. Terapija se može odvijati kroz grupni ili individualni rad, a može voditi stvaranju neke vrste osobne knjige životnih uspomena. 
Istražili smo utjecaj terapije prisjećanja na osobe s demencijom i njihovu okolinu (rodbinu, skrbnike) kroz nekoliko različitih životnih komponenti, uključujući kvalitetu života, uspjeh na testovima kognitivnih sposobnosti, komunikaciji i općem raspoloženju. Promatrali smo i efekte terapije prisjećanja u odnosu na oblik provođenja, individualni ili grupni pristup, te žive li osobe s demencijom u domovima za starije i nemoćne ili sa svojom obitelji u socijalnoj zajednici. 
Pregledali smo 22 randomizirane studije koje su uključivale skoro 2000 osoba s demencijama, a analizirali smo rezultate 16 istraživanja za koja smo procijenili da su kvalitetno konstruirana. Analize rezultata učinjene na populaciji od oko 1700 pacijenata nisu pokazale pozitivan utjecaj terapije prisjećanja na kvalitetu života pojedinca, ali pozitivni rezultati na testovima kognitivnih sposobnosti su bili blago izraženi, što je, ugrubo, ekvivalent odgode pada kognitivnih funkcija osobe s demencijom za 6 mjeseci.
Životno okruženje osobe s demencijom i vrsta primijenjene terapije prisjećanja ukazale su na postojanje razlika, doprinoseći u visokoj varijabilnosti rezultata u različitim istraživanjima. Primjerice, došlo je do malog poboljšanja u kvaliteti života i kognitivnim funkcijama za osobe u domovima za starije i nemoćne, a upotrebnom individualne terapije prisjećanja poboljšala se i kognicija. Individualni terapijski pristup vjerojatno je povezan i s malim pomacima u reduciranju depresivnih ponašanja, dok je grupni terapijski pristup u zajednici najvjerojatnije povezan s poboljšanjem socijalne komunikacije i interakcije.
Kod obiteljske skrbi nisu primjetna poboljšanja, osim kod nekoliko studija koje su nastojale uključiti skrbnike uz osobe s demencijom u zajedničku grupnu terapiju prisjećanja. Nismo pronašli dokaze o štetnim utjecajima terapije prisjećanja na osobe s demencijom, ali primijećeno je blago povećanje anksioznosti kod članova obitelji i skrbnika koji su prisustvovali zajedničkim grupnim terapijama prisjećanja.
Zaključno, kada promatramo postojeće dokaze o upotrebi terapije prisjećanja kod osoba s demencijom moramo obratiti pažnju na tip terapije prisjećanja u koji je osoba uključena, kao i na njegovu životnu okolinu, odnosno oblik smještaja. Ne smijemo pretpostaviti da će terapija prisjećanja u svim slučajevima biti uspješna, te moramo razviti bazu podataka temeljenu na dokazima za različite pristupe i skupine sudionika. Međutim, trenutno postoji određena količina dokaza koji ukazuju da terapija prisjećanja, može voditi prema manjim poboljšanjima u kvaliteti života, kogniciji, komunikaciji i raspoloženju osoba s demencijom, u određenim okolnostima.

Andrija: Ako biste željeli detaljnije proučiti ovo istreživanje, Bobov pregledni rad možete naći u Cochrane knjižnici. Otiđite na online stranicu Cochraine knjižnice (Cochraine library.com) i u tražilicu upišite pojmove "prisjećanje i demencija".

Podcast translated by Jelena Bartolović
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Irena Zakarija-Grković and Andrija Babić
Translated Podcast recorded by Teo Peričić

Zatvorite transkript
Share/Save