Istraživačko pitanje

Pregledani su dokazi o tome može li antifibrinolitička terapija (lijekovi koji sprječavaju razgradnju krvnog ugruška), poput traneksamske kiseline ili epsilon-aminokaproične kiseline, spriječiti oralno krvarenje nakon manjih kirurških zahvata u ustima ili vađenja zuba kod osoba koje uzimaju oralne antikoagulanse (lijekove za razrjeđivanje krvi koji se uzimaju na usta) bez prekida tijekom zahvata.

Dosadašnje spoznaje

Osobe koje su na stalnoj terapiji oralnim antikoagulansima imaju povećan rizik od komplikacija s krvarenjem tijekom i nakon kirurških zahvata u ustima ili vađenja zuba. Postoje dvije vrste oralnih antikoagulansa: antagonisti vitamina K (VKA) (npr. varfarin i kumarin) i izravni oralni antikoagulansi (DOAC) (npr. dabigatran, rivaroksaban, apiksaban, edoksaban). DOAC lijekovi postaju sve popularnija alternativa VKA lijekovima, a tradicionalno se koriste za prevenciju zgrušavanja krvi kod osoba s rizikom od tromboze. Broj epizoda krvarenja i njihova težina ovise o: faktorima povezanima s terapijom (npr. stupanj antikoagulacije mjeren međunarodnim normaliziranim omjerom – INR), faktorima povezanima sa zahvatom (npr. veličina rane ili broj izvađenih korijena) i faktorima povezanima s pacijentom (npr. upala desni ili bolesti krvnih žila). Razina INR-a važna je za određivanje koliko učinkovito terapija antikoagulansima sprječava stvaranje krvnih ugrušaka. Kada je INR unutar željenog raspona, osoba ima najmanji rizik od komplikacija sa zgrušavanjem krvi i najmanji rizik od prekomjernog krvarenja. U rutinskoj praksi, antifibrinolitički lijekovi često se koriste prije, tijekom i nakon manjih kirurških zahvata u ustima ili vađenja zuba kod osoba koje uzimaju oralne antikoagulanse. Pitanje je postoje li pouzdani znanstveni dokazi koji podržavaju ovu praksu.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do: 4. siječnja 2018. godine.

Značajke istraživanja

Nije pronađeno nijedno istraživanje o antifibrinolitičkim lijekovima za prevenciju krvarenja nakon manjih kirurških zahvata u ustima ili vađenja zuba kod osoba koje uzimaju DOAC lijekove. Uključena su četiri istraživanja (253 ispitanika) s osobama koje su kontinuirano primale VKA terapiju tijekom manjih kirurških zahvata u ustima ili vađenja zuba. Najstarije uključeno istraživanje objavljeno je 1989., a najnovije 2015. godine. Prosječna dob svih ispitanika bila je 60 godina. Vrijeme praćenja u svim istraživanjima bilo je sedam dana.

Ključni rezultati

Konačno, uključena istraživanja pokazala su smanjenje broja epizoda krvarenja nakon vađenja zuba pri korištenju otopine traneksamske kiseline u usnoj šupljini. Kombiniranjem rezultata pojedinačnih istraživanja pokazalo se da antifibrinolitički lijekovi smanjuju učestalost krvarenja nakon vađenja zuba za 25% u usporedbi s placebom (‘lažnim’ lijekom). Međutim, nije bilo razlike u učestalosti krvarenja između osoba liječenih traneksamskom kiselinom i onih liječenih standardnom skrbi (npr. pritisak gazom ili šavovi). Štetni učinci antifibrinolitičkih lijekova rijetko su se javljali i nisu doveli do prekida liječenja traneksamskom kiselinom.

Nisu pronađeni dokazi za osobe koje su liječene DOAC lijekovima. Međutim, moglo bi se tvrditi da, ako su antifibrinolitički lijekovi učinkoviti kod osoba koje kontinuirano uzimaju VKA, mogli bi djelovati i kod osoba koje primaju druge usporedive antikoagulantne lijekove.

Kvaliteta dokaza

U vezi s dva primarna ishoda ovog pregleda, brojem epizoda krvarenja nakon zahvata i nuspojavama liječenja, dokazi su bili umjerene kvalitete.

U dvama istraživanjima koja su uspoređivala traneksamsku kiselinu s placebom, rizik od pristranosti zbog ustroja istraživanja ocijenjen je kao nizak, a u dvama istraživanjima koja su uspoređivala traneksamsku kiselinu sa standardnom skrbi (želatinska spužva i šavovi ili suha kompresija gazom), rizik od pristranosti ocijenjen je kao umjeren. To je uglavnom posljedica nedostatka zasljepljivanja (metode koja osigurava da ispitanici istraživanja ne znaju kojoj skupini su dodijeljeni) i neadekvatne randomizacije ispitanika (korištenja slučajnog odabira za dodjelu ispitanika u usporedne skupine kako bi se spriječila pristranost pri odabiru ispitanika) u dva uključena istraživanja. Postojale su razlike među istraživanjima u pogledu različitih oblika standardne skrbi.