Usporedba različitih kirurških zahvata za uklanjanje tumora nadbubrežne žlijezde u odraslih

Istraživačko pitanje

Koji su učinci retroperitonealne laparoskopske adrenalektomije u usporedbi s transperitonealnom laparoskopskom adrenalektomijom u odraslih?

Uvod

Nadbubrežne žlijezde se nalaze iznad bubrega, i izlučuju nekoliko hormona, među kojima su adrenalin, aldosteron i kortizol. Tumor nadbubrežne žlijezde može bitidobroćudan - benigan ili zloćudan - maligan, i često se nalazi tijekom rutinskih pregleda, kao što su ultrazvuk trbuha. Kirurško odstranjivanje jedne ili obje nadbubrežne žlijezde (adrenalektomija) je najčešće preporučljivo ukoliko je tumorska masa nadbubrežne žlijezde promjera većeg od 4 centimetra, ukoliko se masa povećava za 1 centimetar ili više tijekom razdoblja promatranja, ili ukoliko postoje dokazi autonomnog izlučivanja hormona u tumoru.

Postoji nekoliko tehnika odstranjenja nadbubrežne žlijezde. Danas kirurzi najčešće koriste laparoskopski pristup umjesto otvorene operacije, pri čemu kirurzi naprave male rezove na trbuhu putem kojih se uvode specijalni kirurški instrumenti i mala kamera (laparoskop) sa svjetlom. Transperitonealna laparoskopska adrenalektomija se izvodi preko reza na trbuhu koji uključuje presijecanje trbušne maramice (peritoneuma) u svrhu otkrivanja nadbubrežne žlijezde. Retroperitonealna laparoskopska adrenalektomija pristupa nadbubrežnoj žlijezdi sa stražnje strane, bez presijecanja peritoneuma. Kirurzi koji preferiraju retroperitonealni pristup smatraju da on daje bolje rezultate, kao što su kraće trajanje operacije, manji gubitak krvi, manja postoperativna bol i kraći boravak u bolnici.

Značajke istraživanja

U ovom Cochraneovom sustavnom pregledu literature pronađeno je 5 randomiziranih kontroliranih ispitivanja (kliničke studije gdje su ljudi raspoređeni nasumično u jednu, dvije ili više ispitivanih skupina) koje su uključivale 244 ispitanika. Ukupno 127 ispitanika je razvrstano u grupu kojoj je napravljena retroperitonealna adrenalektomija, i 117 ispitanika u grupu kojoj je napravljena transperitonealna adrenalektomija. Dvije studije su imale period promatranja nakon operacije od devet mjeseci. Tri studije su imale period promatranja nakon operacije od 31 do 70 mjeseci. Većina sudionika su bile žene, a prosjek godina je bio oko 40.

Analizirani su dokazi iz istraživanja koja su objavljena do travnja 2018. godine.

Rezultati

U kratkom periodu nakon operacije, nije bilo smrtnih slučajeva ni u jednoj od dvije grupe. Jedna studija sa šestogodišnjim razdobljem promatranja je zabilježila da je od ukupno 164 ispitanika umrlo četiri ispitanika iz grupe sa retroperitonealnim zahvatom i jedan ispitanik iz grupe sa transperitonealnim zahvatom. Uspoređeni su rezultati za rani pobol (nakon 30 do 60 dana) i kasni pobol (nakon najdužeg vremena promatranja nakon operacije). Rani pobol je bio sličan za obje tehnike, ali kasni pobol je bio niži nakon retroperitonealne adrenalektomije (0 od 78 ispitanika) nego nakon transperitonealne (7 od 68 ispitanika). Nijedna studija nije opisala podatke o kvaliteti života povezanoj sa zdravljem. Vrijeme potrebno za povratak normalnim aktivnostima, duljina ostanka u bolnici, duljina operacije, operativni gubitak krvi, i razlika od otvorene operacije su bile slične između oba zahvata. Vrijeme nakon kojeg je započeto uzimanje tekućine i hrane na usta, i vrijeme ustanka iz kreveta i započinjanja lagane fizičke aktivnosti se razlikovalo u nekoliko sati nakon retroperitonealne adrenalektomije (u prosjeku 8,6 sati) nego nakon transperitonealne (u prosjeku 5,4 sati).

Kvaliteta dokaza 

Temeljem dostupnih istraživanja nije moguće sa sigurnošću zaključiti koja je tehnika uklanjanja nadbubrežne žlijezde najbolja, najviše zbog malog broja studija, malog broja ispitanika, i grešaka u načinu na koji su analizirana istraživanja provedena. Nove studije bi trebale obratiti posebnu pažnju na kvalitetu života povezanu sa zdravljem. Razina iskustva kirurga i broj zahvata koji se obavljaju u pojedinom kirurškom centru bi također mogli imati utjecaj na rezultate.

Bilješka o prijevodu: 

Cochrane Hrvatska
Prevela: Maja Krilić
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save