Izvantjelesna membranska oksigenacija (ECMO) u životno ugroženih odraslih bolesnika

Ovaj prijevod sadrži stare dokaze iz literature. Kliknite ovdje da biste vidjeli najnoviju inačicu ovog sustavnog pregleda na engleskom jeziku.

Predmet istraživanja: Učinak izvantjelesne membranske oksigenacije (engl. extracorporeal membrane oxygenation, ECMO) na preživljenje u životno ugroženih odraslih bolesnika.

Dosadašnje spoznaje: Izvantjelesna membranska oksigenacija je vrsta liječenja za održavanje životno ugroženih bolesnika na životu, a kojoj je cilj potpomoći rad srca i pluća. U bolesnika s teškim zatajenjem plućne funkcije ECMO omogućuje izmjenu plinova. U bolesnika s teškim zatajenjem srca ili zastojem srčanog rada, ECMO postupak koji se još naziva i izvantjelesno srčanoplućno oživljavanje (engl. extracorporeal cardiopulmonary resuscitation, ECPR) omogućuje izmjenu plinova i održavanje krvotoka u tijelu. Primjena ECMO postupka povezana je s višestrukim rizicima (npr. krvarenje, stvaranje krvnih ugrušaka).

Osobitosti studija. Nađene su četiri studije koje su randomizirale 389 bolesnika na liječenje primjenom ECMO postupka ili standardnim održavanjem plućne funkcije. Sve studije su uključile bolesnike s akutnim plućnim zatajenjem. Nije nađena niti jedna studija koja je uključila bolesnike s akutnim zatajenjem ili zastojem rada srca. Nađena je jedna studija koja se trenutačno provodi na bolesnicima s akutnim plućnim zatajenjem i dvije s akutnim srčanim zatajenjem (zastojem). Dokazi se odnose na podatke iz studija koje su bile dostupne do kolovoza 2014. godine.

Ključni rezultati: Nije bilo moguće objediniti rezultate studija budući da su postojale razlike u kliničkom pristupu zdravstvene skrbi u bolesnika s akutnim plućnim zatajenjem. U pojedinačnim studijama nije nađena razlika smrtnosti od svih uzroka za vrijeme i unutar 6 mjeseci nakon primjene liječenja s ECMO u odnosu na bolesnike koji su konvencionalno liječeni. U jednoj studiji je preživljenje bilo nisko u obje skupine bolesnika, ali u preživjelih nije bilo invaliditeta tijekom 6 mjeseci nakon otpusta iz bolnice. Druga studija je pokazala bolje preživljenje bez teškog invaliditeta u bolesnika liječenih s ECMO tijekom 6 mjeseci od uključivanja u studiju. U tri studije su bolesnici liječeni s ECMO primili veći broj transfuzija krvi. U jednoj studiji je nađeno više krvarenja koja nisu uključivala krvarenje u mozak u bolesnika liječenih s ECMO, a druga studija je pokazala dvije ozbiljne nuzpojave u bolesnika liječenih s ECMO. Nađene su tri nuspojave liječenja pomoću ECMO u jednoj od studija.

Kvaliteta dokaza: Uključene studije su se veoma razlikovale u kliničkom pristupu, planiranju studija i načinu primjene ECMO postupka. Tehnološki napredak (pumpe, mehanička pluća i oprema) je tijekom vremena omogućio poboljšanu učinkovitost uređaja i sigurnost pacijenata koji se liječe pomoću ECMO. Uočene razlike kliničkog pristupa zdravstvenoj skrbi bolesnika s akutnim plućnim zatajenjem su bile razlogom nemogućnosti objedinjavanja rezultata. U životno ugroženih odraslih bolesnika, ECMO neće nužno biti učinkovitija metoda za preživljavanje u usporedbi s konvencionalnim liječenjem. Rezultati studija koje se trenutačno provode omogućit će bolje razumijevanje uloge ECMO i ECPR u liječenju bolesnika s akutnim plućnim ili srčanim zatajenjem.

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane
Prevela: Vesna Kušec
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr