Liječenje glioma niskog stupnja: postoje li razlike u preživljenju između primjene rane i odgođene radioterapije (zračenja) u vrijeme napredovanja bolesti?

Istraživačko pitanje
Gliomi niskog stupnja (engl. low grade gliomas, LGG) su tumori mozga koji uglavnom pogađaju mlade odrasle ljude. To su tumori sporijeg rasta i povezuje ih se sa povoljnijom prognozom izlječenja u odnosu na gliome višeg stupnja. Epileptički napadaji su jedan od najčešćih simptoma kod oboljelih od LGG-a. Iako ne postoje definitivne smjernice za liječenje LGG-a, većina pacijenata s LGG-om liječi se kombinacijom kirurškog pristupa i radioterapije (terapija zračenjem). Međutim, nije jasno kada primijeniti radioterapiju, u ranoj postoperativnoj fazi ili je odgoditi do progresije (napredovanja) bolesti.

Cilj istraživanja
Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda literature je bio usporediti radioterapiju iz rane (postoperativne) faze u odnosu na onu iz odgođene dok se bolest (tumor) ponovno ne javi.

Ključni rezultati
Iz pretražene literature koja je bila dostupna do rujna 2014 uključili smo jedno randomizirano kontrolirano istraživanje u kojem je sudjelovalo 311 ispitanika. U tom je istraživanju analizirana rana u usporedbi s odgođenom radioterapijom koja se daje u vrijeme progresije bolesti oboljelih od LGG-a. Ta studija je bila dobro osmišljena i dala je korisne podatke vezane za preživljenje, ali nije uključivala druge klinički važne informacije, poput funkcionalnog neovisnog preživljenja (funkcionalno, neurološko oštećenje ili oba) i kvalitetu života. Stoga su autori ovog sustavnog pregleda ocijenili da je to istraživanje nejasne kvalitete. Kod pacijenata koji su primili ranu radioterapiju (postoperativnu) potrebno je duže vrijeme za progresiju bolesti u odnosu na pacijente koji su dobili radioterapiju samo u trenutku kada je bolest postala progresivna. Međutim, pacijenti koji su u početku samo promatrani imaju sličan stupanj preživljenja kao i oni koji su primili ranu radioterapiju. Mjere kvalitete života kao što su pamćenje, izvršne funkcije i razlike u kognitivnom pogoršanju nisu procijenjene u niti jednoj grupi ispitanika. Zaključci ne ukazuju da pacijenti koji su primili ranu radioterapiju žive duže nego oni koji su primili odgođenu radioterapiju, Međutim, pacijenti koji su primili ranu radioterapiju imaju bolju kontrolu nad napadajima u odnosu na one sa odgođenom radioterapijom. Toksične posljedice radioterapije ocijenjene su kao minimalne u obje grupe, pri čemu je korišten sustav ocjenjivanja koji uzima u obzir reakcije kože, upalu uha, blagu glavobolju, mučninu i povraćanje.

Zaključci
Temeljem trenutno dostupnih dokaza, rezultati bi se trebali razmotriti s oprezom. Nejasno je da li je rana radioterapija bolja od odgođene zbog podjednakog preživljenja u obje grupe. Pacijenti koji su primili ranu radioterapiju imali su dulji period remisije tumora u odnosu na pacijente s odgođenom radioterapijom. Međutim, nije jasno da li su ti pacijenti imali povećane stope kognitivnog oštećenja, neuroendokrinih poremećaja, ili nekroze od zračenja (radijacijska nekroza) u usporedbi s ljudima koji su primili odgođenu radioterapiju. Štetni učinci zračenja su bili minimalni u obje grupe i nije bilo slučajeva nastanka sekundarnih malignih bolesti.

Bilješka o prijevodu: 

Hrvatski Cochrane
Preveo: Matej Butigan
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save