Za liječenje multiple skleroze koriste se različite imunoterapije, ali njihova relativna učinkovitost nije jasna zbog ograničenog broja direktnih usporedbi različitih vrsta tih lijekova. Autori Cochrane sustavnog pregleda procijenili su učinkovitost i nuspojave imunoterapija koje se često propisuju oboljelima od multiple skleroze. Istraženo je 11 lijekova, uključujući interferon ß-1b (IFNß-1b), IFNß-1a, glatiramer acetat, natalizumab, mitoksantron, metotreksat, ciklofosfamid, azatioprin, imunoglobulini i dugoročna uporaba kortikosteroida.

U ovaj sustavni pregled uključena su 44 klinička istraživanja objavljena do 2010. godine, u kojima je sudjelovalo ukupno 17401 odraslih osoba s relapsno-remitentnom multiplom sklerozom (RRMS) i progresivnim oblicima multiple skleroze (PrMS). U analiziranim istraživanjima liječenje je bilo kratkotrajno, a medijan trajanja istraživanja 24 mjeseca.

Rezultati analize kliničkih istraživanja pokazali su sljedeće:

Postoje visoko kvalitetni dokazi da natalizumab i IFNß-1a mogu smanjiti relaps i pogoršanje invalidnosti u usporedbi s placebom; također su učinkovitiji nego IFNß-1a u oboljelih od RRMS. Natalizumab može uzrokovati progresivnu multifokalnu leukoencefalopatiju, osobito ako liječenje traje dulje od 2 godine;

IFNß-1b, glatiramer acetat i mitoksantron mogu također spriječiti relaps i pogoršanje invalidnosti u oboljelih od RRMS. Ti su lijekovi povezani s mogućim srednjeročnim i dugoročnim nuspojavama, a omjer koristi i rizika mogao bi biti nepovoljan;

IFNß-1a, intravenski imunoglobulini, ciklofosfamid i dugoročno davanje kortikosteroida imaju nepovoljan omjer koristi i rizika za oboljele od RRMS;

Ne postoji dovoljno visoko-kvalitetnih dokaza koji bi razjasnili postoji li povoljan omjer koristi i rizika za korištenje azatioprina;

Devet lijekova (IFNß-1b, IFNß-1a, glatiramer acetat, mitoksantron, metotreksat, ciklofosfamid, intravenski imunoglobulini i dugoročno davanje kortikosteroida) također je istraženo u oboljelih od PrMS. Malen broj studija bio je visoke kvalitete i za niti jedan lijek nije pokazano da je učinkovit u spriječavanju pogoršanja invalidnosti u oboljelih od PrMS.

Važno je naglasiti da su učinkovitost i omjer koristi i rizika u razdoblju duljem od dvije godine za sve navedene terapije dvojbeni, a to je vrlo važno za doživotnu bolest kakva je multipla skleroza. Stoga je hitno potrebno provesti dugoročna klinička istraživanja o učinkovitosti i sigurnosti imunoterapija za MS. Također je važno imati na umu da je više od 70% uključenih kliničkih studija sponzorirala farmaceutska industrija, što bi moglo utjecati na rezultate ovoga sustavnog pregleda.