Kako potaknuti dijete na prestanak sisanja prsta ili dude varalice

Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature ispitana je djelotvornost postupaka kojima je cilj potaknuti dijete na prestanak sisanja prsta ili dude varalice (tzv. ne-nutritivno sisanje koje nije povezano s hranjenjem). Pritom je važno razmotriti: koje terapije ili kombinacije terapija su najdjelotvornije, kad bi terapiju trebalo započeti, koliko je optimalno trajanje terapije i što najmanje uznemiruje djecu i roditelje.

Dosadašnje spoznaje

Djeca često razviju naviku sisanja predmeta, što ih smiruje. Često sisaju dude varalice, prste na ruci, prste na nozi ili druge predmete kao što su dekice. U neka doba većina djece izrastu iz te navike, ili prestanu na poticaj roditelja. Međutim, u neke djece takva navika sisanja dugo traje. Ako se takva navika nastavi do vremena kad im počinju rasti trajni zubi (u dobi od oko 6 godina), postoji rizik da će im zubi rasti u pogrešnom položaju, zbog čega će zubi biti previše izbočeni prema vani ili će dijete imati nepravilan zagriz. Posljedično toj djeci često treba ortodontska terapija kako bi se ispravili zubi, a sve zbog predugog trajanja navika sisanja.

Mogući postupci, odnosno terapije, koje pomažu djeci u prestanku takvog sisanja, a koji su ispitani u ovom pregledu literature uključuju korištenje dvaju različitih aparatića u ustima, davanje savjeta i poticaji za promjenu ponašanja (psihološki savjeti/terapija), mazanje gorkih tekućina na prste djece ili kombinacija tih terapija. Niti jedna od studija koje su pronađene u literaturi nije ispitala metode u kojima se koriste fizičke zapreke, na primjer korištenje rukavica ili gipsa ili potpuno uklanjanje duda varalica.

Obilježja studija

Autori su napravili oaj Cochrane sustavni pregled literature u okviru Cochrane uredničke skupine za oralno zdravlje (engl. Cochrane Oral Health Group). Dokazi se odnose na kliničke pokuse koji su objavljeni do 8. listopada 2014. Sustavni pregled uključio je 6 studija objavljenih između 1967. i 1997. godine. U njima je sudjelovalo 252 djece, a prikazani su podatci za samo 246 djece. Tri studije provedene su u SAD-u, jedna u Kanadi, jedna u Švedskoj i jedna u Australiji.

Sve studije nisu navele dob djece koja su sudjelovala u istraživanju. U 4 istraživanja djeca su bila u dobi između 2 i 18 godina, u jednoj studiji su djeca imala 4 godine i više, a u jednoj studiji 9 godina i više.

Rezultati

Korištenje ortodontskih aparatića (kao što su nepčane zapreke ili lukovi) ili psiholoških postupaka (korištenje pozitivnih ili negativnih poticaja) ili oboje bilo je uspješnije za prestanak navika sisanja nego nikakva terapija. Većina istraživanja koja su usporedila dvije različite terapije nisu dala dosljedne rezultate. No, jedna studija je pokazala da je od dvije različite vrste ortodontskih pomagala, nepčana zapreka (engl. palatal crib) bila djelotvornija nego nepčani luk (engl. palatal arch).

Kvaliteta dokaza

Pronađeni dokazi su niske kvalitete zbog malog broja ispitanika i malog broja dostupnih studija, kao i problema u metodologiji tih studija. Utvrđen je visok rizik od pristranosti u tim studijama, što znači da u njih ne možemo imati veliko povjerenje.

Zaključak

Ortodontska pomagala ili psihološke intervencije čine se djelotvornima za pomaganje djeci u prestanku sisanja koje ne služi hranjenju (kao što je sisanje prsta ili dude varalice), ali dokazi su loše kvalitete. Potrebna su daljnja visoko-kvalitetna istraživanja na tu temu kako bi se pomoglo roditeljima u rješavanju ovog vrlo čestog problema, zbog kojeg djeci može biti potrebno dugotrajno i skupo ortodontsko liječenje.

Bilješka o prijevodu: 

Hrvatski Cochrane
Prevela: Livia Puljak
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save