Postupci za nadomještanje izgubljenih zubi: povećanje debljine kosti na dnu prirodne sinusne šupljine poviše gornje čeljusti (maksilarni sinus) da bi se povećao maksilarni sinus i omogućilo ugrađivanje usadka (implantata).

Istraživačko pitanje

Ovaj pregled, koji je pripremila Cochrane skupina za oralno zdravlje (engl. Cochrane Oral Health Group), pokušao je odrediti je li i kad je potrebno povećati debljinu sloja kosti na bazi prirodne sinusne šupljine (maksilarni sinus) koji leži poviše gornje čeljusti da bi se uspješno ugradili stomatološki implantati na koje će se pričvrstiti umjetni zubi. Također analizira koje su najučinkovitije metode za taj postupak.

Uvod

Nedostatak zubi može uzrokovati poteškoće s hranjenjem i govorom, i utjecati na izgled osobe. Običaj je da se oni nadomjeste pomičnim lažnim zubima (proteze) ili mostovima pričvršćenim za ostale zube. Stomatološki usadci (implantati) nude drugi način nadomještanja zubi. Usadci izgledaju poput vijaka; izrađeni od materijala kao što je titan, koji se može spojiti s kosti u koju je ugrađen (osseointegracija) stvarajući stabilnu osnovu na koju će se pričvrstiti umjetni zub. Međutim, dubina kosti mora biti dostatna da omogući ugrađivanje implantata. Ponekad debljina kosti prema stražnjem dijelu gornje čeljusti može biti jako tanka zbog prirodne sinusne šupljine (maksilarni sinus) koja je smještena iznad. Šupljina se ponekad može povećati jer prati gubitak zuba.

Gdje je kost pretanka, postoje brojne tehnike koje se koriste da bi se povećala debljina sloja kosti na dnu sinusne šupljine; to je poznato kao proces „podizanja sinusa“. Te metode uključuju uporabu pacijentove kosti (autogena kost) ili drugih materijala poznatih kao biomaterijali, njihovu kombinaciju, ili ponekad jednostavno koristeći krvni ugrušak da bi tijelo prirodno oblikovalo dodatnu kost.

Druga mogućnost, koja ne uključuje „podizanje sinusa“, kada je to moguće, su kratki usadci (dugi od 4 do 8.5 mm).

Značajke istraživanja

Dokazi na kojima se temelji ovaj pregled obuhvatili su publikacije objavljene do 17. siječnja 2014. Uključeno je osamnaest istraživanja sa 650 sudionika. Četiri istraživanja, sa 102 sudionika, usporedila su proteze učvršćene usatkom s postupkom „podizanja sinusa“ i proteze na kratkim implantatima (dugi od 5 do 8.5 mm) bez postupka „podizanja sinusa“. Ostalih 14 istraživanja, s 548 sudionika, usporedilo je različite tehnike „podizanja sinusa“.

Ključni rezultati

Ne postoji dovoljno dokaza da su tehnike „podizanja sinusa“ više ili manje uspješne u smanjenju broja neuspjeha stomatoloških proteza (umjetni zubi) ili stomatoloških usadaka u usporedbi s jednostavnom uporabom kratkih implantata, nakon jedne godine poslije punjenja.

Međutim, postoje ograničeni dokazi da se pojavljuje nekoliko komplikacija pri uporabi kratkih implantata bez operativnog podizanja. One uključuju sinusitis, infekcije i krvarenja, a kad su koštani presatci uzeti od pacijenta, komplikacije također uključuju i oštećenje živca, poteškoće s hodanjem i infekcije.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza o tome treba li koristiti postupak „podizanja sinusa“ je umjerena. Dokaz za 14 usporedbi različitih postupaka „podizanja sinusa“ utemeljen je na maksimumu od dvije usporedbe za svaku usporedbu, i bio je nizak.

Bilješka o prijevodu: 

Cochrane Hrvatska
Prevela: Josipa Gulin
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save