Različiti pristupi u dijagnosticiranju šećerne bolesti u trudnoći s ciljem unaprjeđenja zdravlja majke i djeteta

Ovaj prijevod sadrži stare dokaze iz literature. Molimo kliknite ovdje ako želite pročitati najnoviju verziju ovog sustavnog pregleda na engleskom jeziku.

Do danas ne postoji dovoljno dokaza koji bi nam omogućili prosudbu o tome koji je najbolji način postavljanja dijagnoze šećerne bolesti u trudnoći (gestacijski dijabetes).

Gušterača proizvodi hormon inzulin koji omogućuje stanicama upijanje glukoze (šećera) i pretvorbu u energiju. Tijekom trudnoće, kod majke se stvara neosjetljivost na inzulin, kako bi se omogućio nesmetan prolaz glukoze kroz posteljicu za potrebe rasta i razvitka ploda. Neosjetljivost na inzulin postaje jasnije izražena u drugom tromjesečju trudnoće i postupno opada prema kraju trudnoće. Nakon trudnoće neosjetljivost na inzulin prolazi, obično u roku od šest tjedana od poroda. Svaka sedma od 100 trudnica razvije neosjetljivost na inzulin s posljedičnim povećanjem razine šećera u krvi. Takvo stanje je poznato kao šećerna bolest u trudnoći, odnosno gestacijski dijabetes.

Nastanak gestacijskog dijabetesa, uz značajnu neosjetljivost na inzulin kod majke, potiče pojačano izlučivanje inzulina u krvi ploda uz mogući razvitak ubrzanog rasta ploda, povećanu porođajnu težinu i komplikacije u trudnoći te pri samom porodu. Povišene razine šećera u krvi mogu uzrokovati komplikacije u trudnoći ako se ne liječe, a štetne posljedice mogu ostati i nakon trudnoće. Brojna istraživanja pokazuju da djeca žena koje su imale gestacijski dijabetes imaju povećan rizik od razvitka pretilosti i visokog krvnog tlaka kasnije u životu.

Snižavanje razine šećera u krvi je nužno kako bi se izbjegli mogući štetni učinci, ali žene mogu slijediti preporuke samo ako su jasno definirane. Za otkrivanje nastanka gestacijskog dijabetesa u trudnoći koristi se nekoliko testova. Većina uključuje uzimanje šećernog napitka i mjerenje razine šećera u krvi i mokraći u trajanju od jednog do tri sata pomoću testa opterećenja šećerom (OGTT). Ograničenja OGTT-a su potreba dolaska žene u laboratorij natašte, pijenje otopine glukoze i čekanje dva do tri sata do kraja izvođenja testa. Stoga se predlaže korištenje drugih testova koji ne bi zahtijevali toliki angažman od strane trudnica ili zdravstvenog osoblja. Korištenje različitih testova i kriterija (vrijednosti/pragovi glukoze koji definiraju gestacijski dijabetes) utječu i na otkrivanje žena s gestacijskim dijabetesom. Ovaj Cochrane sustavni pregled je napravljen s ciljem da se utvrdi najbolji način otkrivanja žena s gestacijskim dijabetesom. Pronađeno je šest malih randomiziranih studija (uključujući 694 žena) nejasnih kvaliteta, koji su koristili testove različitih načina opterećenja glukozom. Nijedna nije prepoznala važnost pitanja najboljeg vremenskog perioda testiranja žena na moguće postojanje gestacijskog dijabetesa tijekom trudnoće, niti su usporedili test opterećenja s 75-grama ili 100-grama glukozom (OGTT) s drugim postojećim pristupima. Potrebno je provesti veće, dobro osmišljene i provedene studije, koje će dati informaciju o najboljem načinu otkrivanja žena s gestacijskim dijabetesom.

Bilješka o prijevodu: 

Cochrane Hrvatska
Prevela: Milka Jerić
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Share/Save