Koloidne ili kristaloidne otopine za nadoknadu tekućine kod teško bolesnih osoba

Uvod

Teško oboljeli pacijenti mogu izgubiti velike količine krvi (zbog traume ili opeklina) ili imati niz ozbiljnih stanja i infekcija (sepsa); oni zahtijevaju hitnu nadoknadu tekućine u svrhu sprječavanja dehidracije i bubrežnog zatajenja. Za nadoknadu tekućine koriste se kristaloidne i koloidne otopine, često intravenski (preko cjevčice izravno u krv).

Kristaloidi su jeftine otopine (npr. fiziološka otopina) s malim molekulama, koje se lako kreću kada se ubrizgaju u tijelo.

Koloidi mogu biti umjetni (npr. škrob, dekstran, želatina) ili prirodni (npr. albumin ili svježe smrznuta plazma, SSP), te imaju veće molekule, te se stoga duže zadržavaju u krvi prije nego li prijeđu u druge dijelove tijela. Koloidi su skuplji od kristaloida. Nije potpuno jasno jesu li oni bolji od kristaloida u smanjenju smrtnosti, potrebom za transfuzijom krvi ili potrebom za bubrežnom nadomjesnom terapijom (filtriranje krvi s ili bez potrebe za dijalizom ako bubrezi otkažu) kada se daju teško bolesnim pacijentima, koji zahtijevaju nadoknadu tekućine.

Značajke istraživanja

Dokazi se odnose na literaturu objavljenu do veljače 2018. godine. Pretražili smo medicinsku literaturu i pronašli 69 relevantnih istraživanja sa 30 020 teško bolesnih ispitanika, koji su dobivali otopine u bolničkim ili izvanbolničkim uvjetima. Istraživanja su uspoređivala koloide (škrobove; dekstrane; želatine; ili albumine ili SSP) s kristaloidima.

Ključni rezultati

Pronašli smo srednju razinu dokaza da upotreba koloida (škrobove; dekstrane; ili albumin ili SSP) u usporedbi s kristaloidima za nadoknadu tekućine vjerojatno čini malu ili nikakvu razliku u broju teško bolesnih pacijenata, koji umiru unutar 30 ili 90 dana ili do kraja praćenja ispitivanja. Također, pronašli smo dokaze niske sigurnosti da upotreba želatine ili kristaloida može činiti malu ili nikakvu razliku u broju smrtnih ishoda u svakom od ovih vremenskih točaka.

Našli smo umjerenu razinu dokaza da upotreba otopine škroba vjerojatno blago povećava potrebu za transfuzijom krvi. Međutim, nije jasno čini li upotreba drugih vrsta koloida u usporedbi s kristaloidima značajnu razliku u potrebi za transfuzijom krvi, jer je razina dokaza vrlo niska.

Pronašli smo srednju razinu dokaza da upotreba škrobnih otopina za nadoknadu tekućine vjerojatno blago povećava potrebu za bubrežnom nadomjesnom terapijom. Upotreba albumina ili SSP-a u usporedbi s kristaloidima može činiti malu ili zanemarivu razliku u potrebi za bubrežnom nadomjesnom terapijom. Jedno istraživanje koje je uspoređivalo želatine nije prikazalo rezultate za bubrežnu nadomjesnu terapiju prema vrsti tekućine koja se primjenjivala, te nije bilo istraživanja koja su uspoređivala dekstrane i pratila potrebu za bubrežnom nadomjesnom terapijom.

Nekoliko istraživanja prijavilo je štetne događaje (točnije alergijske reakcije, svrbež ili osip), te je nejasno uzrokuju li ove otopine manje neželjenih učinaka (vrlo niska razina dokaza). Usporedbom škrobnih otopina ili kristaloida pronašli smo malu ili zanemarivu razliku u pojavi alergijskih reakcija, s tim da je manje ispitanika koji su primali kristaloide razvilo svrbež ili osip. Pronašli smo malu ili zanemarivu razliku u pojavi alergijske reakcije upotrebom dekstrana (četiri istraživanja), želatina (jedno istraživanje) i albumina ili SSP-a (jedno istraživanje).

Pouzdanost dokaza

Neki autori istraživanja nisu jasno predstavili metode, a mnogi nisu prijavili svoja istraživanja prije nego su započeli, tako da ne možemo biti sigurni je li o ishodima istraživanja odlučeno nakon pregleda rezultata. Također, primijetili smo da su neki ispitanici dobivali i kristaloide i koloide, što je moglo utjecati na rezultate. Za neke ishode imamo vrlo malo istraživanja što smanjuje pouzdanost dokaza.

Zaključci

Upotreba koloidnih otopina (škrobovi; dekstrani; ili albumini ili SSP) u usporedbi s kristaloidnim otopinama za nadoknadu tekućine vjerojatno čini malu ili zanemarivu razliku u broju teško bolesnih pacijenata sa smrtnim ishodom. Može postojati mala ili nikakva razlika u broju ispitanika koji umiru, ako su korištene želatine ili kristaloidi za nadoknadu tekućine.

Škrobne otopine vjerojatno blago povećavaju potrebu za transfuzijom krvi i bubrežnom nadomjesnom terapijom. Upotreba albumina ili SSP-a čini malu ili zanemarivu razliku u potrebi za bubrežnom nadomjesnom terapijom. Nismo sigurni utječe li upotreba dekstrana, albumina ili SSP-a ili kristaloida na potrebu za transfuzijom krvi. Također, nismo sigurni uzrokuju li koloidi ili kristaloidi više štetnih događaja. Rezultati novih istraživanja mogu utjecati na pouzdanost dokaza za ove zaključke.

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane
Prevela: Linda Soldo Ćorić
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information