Puno osoba doživi „zimsku tugu (winter blues)“, ali samo manji broj njih pati od sezonskog afektivnog poremećaja koji jako utječe na kvalitetu života. Neki osobe su zato pokušali spriječiti sezonski afektivni poremećaj koristeći terapiju svjetlom, te su stoga skupine istraživača iz Austrije i SAD-a objavile Cochrane sustavni pregled dokaza u studenome 2015. Barbara Nussbaumer s Danube Sveučilišta Krems u Austriji i njezini kolege prikazuju najnovije dokaze. Ivan Buljan s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu je preveo sljedeći tekst i govorit će nam o tome u ovom podcastu.

Ivan: Sezonski afektivni poremećaj, koji je poznatiji pod nazivom zimska depresija, je godišnje ponavljanje napadaja velikog depresivnog poremećaja. Ti se napadaji najčešće događaju tijekom jeseni ili zime i prestaju u proljeće. Jedna osobito štetna značajka poremećaja je veliki rizik od ponavljanja i trajanja, toliki da dvije trećine osoba s dijagnozom doživljavaju taj tip depresije svake godine. Međutim, predvidiva sezonska pojava otvara prostor za potencijalne načine prevencije i trenutno se rade četiri sustavna pregleda intervencija koje bi mogle pomoći. Pregled na koji ću se ja usredotočiti u sljedećih nekoliko minuta istražuje učinke liječenja svjetlom, dobro utemeljene, ne-farmakološke intervencije korištene u suzbijanju akutnih napadaja sezonskog afektivnog poremećaja, gdje se ljude izlaže umjetnom svjetlu. Ipak, jako je malo saznanja o uporabi te intervencije u prevenciji zimske depresije.
Načini primjene i oblici svjetla međusobno se razlikuju te se stoga željelo istražiti smanjuje li bilo kakav oblik terapije svjetlom rizik od nove depresivne epizode u pacijenata s poviješću sezonskoga afektivnoga poremećaja, ako nisu pokazivali simptome na početku preventivnog tretmana. Pretražen je velik broj studija koje su uspoređivale terapiju svjetlom s izostankom tretmanom, drugim vrstama liječenja svjetlom, ili drugih intervencija kao što su antidepresivi ili psihološke terapije; ali se, nažalost, pronašao samo jedan randomizirani kontrolirani pokus koji se mogao iskoristiti.
To istraživanje je bila studija iz Nizozemske, a uključivala je 46 pacijenata iz samo jednog kliničkog bolničkoga centra. Intervencija je provedena u domovima sudionika, nakon što su bili slučajno raspodijeljeni u jednu od tri skupine: izloženi jakom bijelom svjetlu, izloženi jakom infracrvenom svjetlu ili bez izlaganja svjetlu. U uputi je bilo navedeno da se izlažu terapiji svjetlom trideset minuta na dan kroz jutro, svaki dan osim vikenda.
Sveukupno su oba oblika terapije svjetlom smanjila pojavu sezonskoga afektivnoga poremećaja u usporedbi sa skupinom koja nije bila izložena svjetlu, i imala su podjednak broj depresivnih epizoda. Međutim, kvaliteta dokaza za sve ishode bila je jako niska, s velikim rizikom od pristranosti zbog nedostatka zasljepljivanja sudionika, nedostatka informacija o odustajanju i drugih ograničenja, kao što su mali uzorci.
Na kraju, dokazi za učinkovitost terapije svjetlom za sprječavanje sezonskoga afektivnoga poremećaja su ispali ograničeni. Nije moguće izvesti čvrste zaključke iz jedne jedine studije koja je bila dostupna i stoga bi svaka odluka o korištenju ili ne korištenju terapije svjetlom trebala biti zasnovana na željama pacijenta dok još istraživanja ne bude dostupno.

Detalji o toj jednoj studiji koja je bila uključena, a i o sveobuhvatnom istraživanju koje je napravila Barbara sa svojim kolegama, mogu se pronaći u sustavnom pregledu koji se nalazi u Cochrane knjižnici. Ako odete na Cochrane library dot com i tražite „light therapy and SAD“, pronaći ćete ga zajedno s ažuriranim podatcima, kako se više istraživanja bude pojavljivalo u literaturi.