Glasovni zapis: Intervencije za olakšavanje zajedničkog odlučivanja kod primjene antibiotika za akutne respiratorne infekcije u primarnoj skrbi

Postoji niz načina da se u različitim okolnostima olakša zajedničko odlučivanje kliničara i pacijenta. U ovom prikazu, Tammy Hoffmann i Peter Coxeter sa sveučilišta Bond u Australiji, Queensland govore nam o istraživanju koje su oni i kolege prikazali u novom Cochrane pregledu u studenom 2015. za raspravu o primjeni antibiotika za akutne respiratorne infekcije u primarnoj skrbi.  Nataša Mrduljaš-Đujić, SOM s praksom u Postirima na otoku Braču, na Katedri OM Medicinskog fakulteta u Splitu, prevela je razgovor s Tammy i Peterom i govorit će o tome u ovom glasovnom zapisu.

- Pročitajte prijepis

Ivica: Postoji niz načina da se u različitim okolnostima olakša zajedničko odlučivanje kliničara i pacijenta. U ovom prikazu, Tammy Hoffmann i Peter Coxeter sa sveučilišta Bond u Australiji, Queensland govore nam o istraživanju koje su oni i kolege prikazali u novom Cochrane pregledu u studenom 2015. za raspravu o primjeni antibiotika za akutne respiratorne infekcije u primarnoj skrbi. Nataša Mrduljaš-Đujić, SOM s praksom u Postirima na otoku Braču, na Katedri OM Medicinskog fakulteta u Splitu, prevela je razgovor s Tammy i Peterom i govorit će o tome u ovom glasovnom zapisu.

Nataša: Zajedničko odlučivanje je vrhunac skrbi usmjerene pacijentu i sastoji se od nekoliko koraka. To uključuje uočavanje očekivanja pacijenta o konzultaciji (i rješavanje bilo kakvih pogrješnih percepcija); postavljanje mogućnosti za vođenje konzultacije; iznošenje prednosti i štete svakoga izbora liječenja; i zajedničko odlučivanje o tome koji izbor može najviše odgovarati pacijentu. To je osobito važno za akutne respiratorne infekcije, kao što su upaljeno grlo, infekcija srednjeg uha i akutni bronhitis, što su vrlo česti razlozi zbog kojih ljudi posjećuju liječnika opće/obiteljske medicine, a za koje se antibiotici propisuju puno češće nego što je potrebno. Postoji dobar dokaz da takva primjena antibiotika pruža samo malu korist, kao što je npr. skraćivanje trajanja bolesti mjereno satima, dok istodobno može uzrokovati manje štete (nuspojave), kao što su osip i želudčane smetnje. Uz to, glavna je briga javnoga zdravstva vezana za porast rezistencije na antibiotike čemu pridonosi povećana uporaba antibiotika.
Zajedničko odlučivanje može pomoći kod problema prekomjernog korištenja antibiotika. Pacijenti s akutnim respiratornim infekcijama često su iznenađeni informacijom kako se male koristi mogu očekivati od tih lijekova i da se mogu pojaviti štetni učinci. Raspravljajući o tim pitanjima i o svojim strahovima s liječnikom, nakon svega ipak mogu odlučiti da ne koriste antibiotike. A liječnici, koji često pretpostavljaju da su pacijenti došli do njih očekujući antibiotike, otkrivaju da to nije tako često kao što su mislili. Umjesto toga, pacijenti traže sigurnost i olakšanje simptoma.
U skladu s tim, ovaj pregled istražuje učinke intervencija koje potiču zajedničko donošenje odluka o propisivanju antibiotika za akutne respiratorne infekcije u primarnoj skrbi. Pronađeno je devet randomiziranih pokusa i jedna studija praćenja koja uključuje više od 1100 liječnika primarne zdravstvene zaštite i gotovo pola milijuna pacijenata. Šest studija osposobilo je kliničare u komunikacijskim vještinama koje su potrebne da bi se olakšalo zajedničko odlučivanje, dok su u tri studije ne samo educirali liječnike u tim vještinama, nego i dali pacijentima pisane informacije o antibioticima za akutne respiratorne infekcije i poticali ih da sa svojim liječnikom raspravljaju o potrebi liječenja antibioticima.
Utvrđeno je da je broj propisanih antibiotika za akutne respiratorne infekcije unutar šest tjedana od konzultacija bio niži u skupinama koje su dodatno educirane i gdje su pacijenti informirani u usporedbi sa skupinama koje nisu prošle edukaciju. Koristeći podatke iz 8 istraživanja, glavni rezultat bio je da je oko polovice pacijenata u uobičajenim skupinama skrbi dobilo recept, u usporedbi s manje od trećine u skupinama s intervencijom za poticanje zajedničkog odlučivanja. Preciznije, na svakih 100 konzultacija, obuka i informacije doveli su do 18 recepata manje tijekom sljedećih šest tjedana, ali nije bilo dovoljno podataka za procjenu je li se smanjenje propisivanja antibiotika nastavilo i nakon toga.
Smanjenje propisivanja antibiotika dogodilo se bez ikakvih negativnih posljedica koje bi mogle zabrinuti liječnike, poput smanjenja zadovoljstva pacijenata ili povećanje broja onih koji se vraćaju s istom bolešću. To su obećavajuća otkrića i pokazuju da zajedničko odlučivanje može biti važan dio procesa prema smanjivanju nepotrebnog propisivanja antibiotika. Ipak, još uvijek postoje nejasnoće, primjerice koje su komponente višestrukih intervencija najučinkovitije i kako se najbolje mogu provesti u različitim okruženjima primarne zdravstvene zaštite. Veselimo se daljnjim istraživanjima kojima bismo upotpunili ove nedostatke u našem znanju.

Ivica: Ako biste željeli saznati više o intervencijama koje su do danas testirane i njihovim učincima, ili pregledati buduća ažuriranja pregleda dok se ne akumulira više dokaza, posjetite Cochrane Library točka com i potražite 'Izrada zajedničke odluke i antibiotici'.

Zatvorite transkript